Dvije Splićanke naručile su, ono što su mislile da su dizajnerske torbice, a nakon mjesec dana stigla im je ocarinjena pošiljka iz Kine i nešto sasvim drugačije od onoga što su očekivale. Srećom, nisu ih platile koliko i original. Tako su iskeširale umjesto 1200, ukupno 350 kuna. No, s obzirom na to da je riječ o lošim kopijama, 350 kuna previše.
"Prijateljici je stigao e-mail o sniženjima na tom nekom Furla outletu. Kad smo otvorile stranicu izgledala je identično kao Furlina, a čak su na dnu bile i ikonice koje su vodile na društvene mreže tog talijanskog modnog brenda. Brzinski smo preletjele stranicu i našle super modele torbe. Taman za svaki dan, a dovoljno fine. Ja sam odabrala rozu, a prijateljica crnu. Bile smo oduševljene kako smo super ubole". rekla je Splićanka za Slobodnu Dalmaciju.
Paket im je stigao u crnoj vrećici, nalik onoj za smeće. Tada su shvatile da su prevarene i da su torbice lažne.
"Za početak važno je naglasiti, da bi netko bio potrošač, u smislu Zakona o zaštiti potrošača, mora kao fizička osoba sklopiti ugovor s pravnom osobom – trgovcem. Ako ne postoji taj odnos, odnosno ako nema ugovora ili računa, onda se radi tek o prevarenom građaninu, koji se tada za pomoć može eventualno obratiti policiji ili drugim nadležnim državnim tijelima. Dakle, potrošač se mora potruditi da do takve situacije, u kojoj zapravo ne zna tko točno stoji s druge strane, i ne dođe" objasnio je predsjednik Udruge Splitski potrošač Vlado Biljarski za Slobodnu Dalmaciju.
Biljarski je poručio da na stranici nisu navedeni podaci o pravnoj osobi trgovcu. Nema naziva tvrtke, adrese, registarskog broja, fiksnog broja telefona, niti adrese e-pošte već je ponuđen web-formular. Domena web stranice nije nikakvo jamstvo lokacije trgovine niti sigurnosti. Dodao je i da kod svake kupnje potrošač gotovo uvijek u pravilu ima rok od 14 dana da jednostrano raskine takav ugovor, vrati robu i dobije povrat. No, takvo što vrijedi ako je potrošač trgovao s pravnom osobom na području Europskog gospodarskog prostora.
"Kada dođe do sporne situacije koju potrošač ne može razriješiti putem procedure pisanog prigovora s trgovcem (pravnom osobom), tada se potrošač u pravilu ima mogućnost obratiti Tržišnoj inspekciji pri Državnom inspektoratu i oni su nadležni ako je trgovac sa sjedištem na teritoriju RH. Ako trgovac ima sjedište izvan RH, a na području EU-a (EEA), tada je nadležnost na Europskom potrošačkom centru. Izvan tih granica, potrošač praktički nema gotovo nikakvu zakonsku i institucionalnu zaštitu" pojasnio je Biljarski.
U slučaju da je roba nije isporučena kupcu ili je više naplaćena moguća je i procedura opoziva plaćanja.
