Jučer je Ustavni sud odbio tužbe sedam hrvatskih banaka i potvrdio ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u švicarskim francima. U priopćenju nakon sjednice održane u srijedu Ustavni sud je naveo da je odbio i odbacio ustavne tužbe sedam hrvatskih banaka podnesene protiv presuda Vrhovnog suda i Visokog trgovačkog suda u kolektivnom sporu koji je pokrenula Udruga Potrošač zbog nepoštenih ugovornih odredbi vezanih uz švicarski franak.
Anita Perkov Kalebota iz Splita isričala je za Slobodnu Dalmaciju kako je život s kreditom postao noćna mora. Perkov Kalebota je i volonterka udruge Franak, članica njezinog Upravnog odbora. Prvi kredit podigla je u prosincu 2005. za kupnju osobnog vozila Opel Corsa u Raiffesen banci (RBA) u Šibeniku na iznos od 17.460 CHF, uz rok otplate od sedam godina i ugovoreni mjesečni anuitet u iznosu 1250 kuna uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,50 posto.
Drugi kredit je podignut u studenom 2007. za kupnju stana od 43m2 u Hypo/Addiko banci u Splitu na iznos od 181.700 CHF, na 13 godina i ugovoreni mjesečni anuitet od 6.500 kuna uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,00 posto. Porastom kamatnih stopa i porastom tečaja u oba kredita njezina i suprugova mjesečna primanja više nisu bila dovoljna.
Prodali neophodne stvari
Anita kaže da su joj tada pomagali roditelji i prijatelji Maja koji su im davali robu svoje djece za njihova dva sina. "Suprug i ja smo prodali sve one stvari koje nam u to vrijeme nisu bile neophodne, pa smo i na taj način pokrivali svoje mjesečne obveze. Najteža je bila spoznaja da zapravo time vraćamo samo mjesečnu obvezu (anuitet), ali da nam se ne smanjuje dug prema banci", rekla je.
Glavnica je rasla kako je rastao tečaj, a njihov je dug svaki mjesec bio veći iako su uredno vraćali kredit. "U to su vrijeme odlasci u kino, kazalište, koncerti bili luksuz, ali srećom nismo bili gladni – nikad. Suprug i ja nismo kupovali novu odjeću, a ja sam jedanput u godini odlazila kod frizera na šišanje jer je i to bio luksuz. Jedno duže vrijeme su uobičajeni životni troškovi postali samo mašta" rekla je Anita.
"Odlasci u banku su zapravo bili najteži i za svaki odlazak bih se morala psihički pripremiti jer bi mi se srce svaki put uzlupalo kad bih razgovarala s bankarskim službenicima. Mjesečna obveza je s ugovorenih 6.500 kuna porasla na 11.200 kuna pa zbog zamrznutog tečaja i kamatne stope pala na 9800 kuna.
U lipnju 2015. sam išla u banku platiti mjesečnu obvezu u iznosu od 9800 kuna i nakon što sam uplatila, pitala sam bankaricu koliki nam je preostali dug. Podsjećam da smo uzeli stambeni kredit 2007. godine u iznosu od 750.000 kuna koji smo prema početnom otplatnom planu trebali vratiti 2020.godine u iznosu od 1.100.000 kuna s pripadajućim kamatama.
Na moje postavljeno pitanje o visini duga te 2015.godine, a uz uredno mjesečno plaćanje svih godina, bankarica je rekla da je naš dug 1.500.000 kuna iako smo mjesečne anuitete plaćali dvostruko više svaki mjesec. Znači, umjesto 6.500 kuna mi smo plaćali od 9.800 kuna do 11.200 kuna ovisno o rastu kamatne stope i tečaja. Taj dan neću zaboraviti jer sam jedva došla do kuće. Srce mi je jako lupalo i dobila sam vrtoglavicu", govori Anita.
Situacija koja ju je slomila
Nakon toga je odlučila da mora nešto napraviti za svoju obitelj te su se ona i suprug polako počeli priključivati udruzi Franak. Jedan događaj posebno utjecao na nju, a to je bila sahrana jednog njihovog kolege koji je bio u sličnoj situaciji te je sebi oduzeo život. "To me je baš slomilo jer smo svakim danom bili svjedoci sve težih životnih situacija koje su nadilazile probleme odlaska kod frizera ili problem što dijete nosi posuđenu robu na sv. Pričest, a ne svoju", rekla je Anita te dodala da su životi i zdravlje ljudi bili ugroženi, brakovi su se raspadali, a izlaz nije bio niti na vidiku.
Na pitanje što joj znači slučaj Franak i kakve pouke društvo može izvući, rekla je: "Slučaj Franak za mene znači hrabrost, upornost, poštenje jer ga želim vezati samo za takve ljude koje sam na ovom putu srela. To su svi moji dragi prijatelji iz svih krajeva Hrvatske".
