Kako iz svojih izvora doznaje Novi list, i INA je nadomak odluke o odustajanju od dvije dobivene koncesije za istraživanje na južnom Jadranu. Zbog svega nije nemoguće da potisivanje ugovora, najavljeno za ovaj mjesec, bude odgođeno.
Traljavo odrađen posao
"Bušenja će sigurno biti samo na kopnu, i eventualno na tom jednom polju u srednjem Jadranu, koje je blizu već postojećih ENI-jevih plinskih polja, pa će se ENI-ju isplatiti na njemu raditi«, kažu upućeni u ovaj projekt.
Neki stručnjaci smatraju da će se talijanski ENI, iako je u moru kod Egipta pronašao goleme zalihe plina iz kojih bi mogao crpiti oko 35 milijardi kubika godišnje, ipak prihvatiti i bušenja na tom jednom malom polju u Jadranu. Naftni stručnjak Davor Štern misli, pak, drugačije i smatra da je čitav posao s istraživanjem ugljikovodika u Jadranu »traljavo napravljen.
Usto se, kaže, kao kruna svega dogodio i pad cijene nafte koji sve nove investicije čini rizičnima i neisplativima.
Sjeverni tok 2 poremetio planove
Nakon što je nedavno ruski energetski div Gazprom s njemačkim E.ON-om, austrijskim OMV-om i britanskim Shellom potpisao pismo namjere o gradnji Sjevernog toka 2, plinovoda koji će većim dijelom pratiti trasu plinovoda puštenog u promet prije nekoliko godina, a kojim ruski plin, zaobilazeći Ukrajinu, ispod Baltičkog mora dolazi u Njemačku, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na ostale energetske projekte u Europi.
Dakako, uključujući i ovaj u Hrvatskoj kojeg se u Ministarstvu gospodarstva svojedobno euforično najavljivalo.
Energetika ovisi o dnevnoj politici
Štern smatra da hrvatska energetika previše ovisi o dnevnoj politici, umjesto o dobroj energetskoj stretegiji.
"Mi smo na repu svega, i mali, i upravo zato moramo biti puno aktivniji od većih država, kako i opet ne bismo ostali bez ičeg. Mi moramo imati svoje »ambasadore« na svim većim energetskim skupovima u Europi i svijetu, koji će zagovarati naše interese i predstavljati hrvatske projekte", smatra on.
Hrvatska premala za velike igre
"Napravi li se još jedan plinovod Sjevernog toka, i količina plina koja ide direktno iz Rusije u Njemačku udvostruči na preko sto milijardi kubika godišnje, plina bi trebalo biti i za balkanske države, pa tako i za nas", kaže Štern.
Drugim riječima, svaka država u Europi vodi vlastitu energetsku politiku i ima priliku braniti vlastite energetske interese, a pitanje je samo koliko si tko može politički, a onda i gospodarski priuštiti. Njemačka, očito, može više od ostalih, a Hrvatskoj će biti onako kako joj drugi presude, piše Novi list.
Novi list / Danas.hr