''Suprug mi je nezaposlen, financijska situacija je iz dana u dan sve teža, nepodnošljiva, djeca traže svoje i ne razumiju što znači nemati. Imam iskustva kao njegovateljica i odlučila sam pronaći posao i otići van, nekoliko mjeseci stisnuti zube i izdržati zbog svoje djece, makar ću znati za što radim'', ispričala je prevarena Slavonka za Glas Slavonije.
Naime, početkom veljače javila se na oglas u kojem se tražila žena za pomoć u kući na relaciji Pula - Trst.
''Na telefon mi se javila gospođa i predstavila kao Elena iz agencije iz Udina, bila je puna priče o tome kako su oni uspješni posrednici u zapošljavanju i kako su do sada pronašli posao brojnim ženama. Bila je vrlo ljubazna i profesionalna, a kada sam joj rekla da sam majka sedmero djece, odlučila me angažirati kao njegovateljicu jedne bake od 90-ak godina u selu pokraj Trsta za mjesečnu plaću od 1.800 eura, što sam, naravno, odmah prihvatila. Dogovorili smo sve pojedinosti i susret na autobusnom kolodvoru na Žabici'', prisjeća se.
Provizija od 1.700 kuna
Dodaje da joj je gospođa napomenula da će agenciji morati platiti proviziju u iznosu od 1.700 kuna kada potpišem ugovor s obitelji kod koje ću biti.
Pitala ju je zbog čega se isplata ne obavi nakon što dobije prvu plaću, ali ona je pojasnila da su pravila agencije takva jer je bilo slučajeva da su neke žene dobile plaću i otišle. S obzirom na to da novac nisam imala, zadužila sam se u štedno-kreditnoj zadruzi i krenula u Rijeku.
Na kolodvoru ju je dočekala Elena te još jedna žena, koja se također javila na oglas.
''S navodnom Elenom je bio i taksist. Opravdavala se time da je vozač agencije bolestan, pa je angažirala taksista u Rijeci koji će nas odvesti na autobusni kolodvor u Trst, gdje će nas čekati Angela. Rekla je da joj moramo odmah isplatiti po 1.700 kuna provizije. Bilo mi je čudno, nećkala sam se, ali ona nas je uvjeravala da se nemamo čega plašiti, da nas obitelji u Trstu čekaju i da je sve dogovoreno. Zorica je pristala, pa sam joj i ja dala novac, a 500 kuna od toga Elena je platila taksistu i krenuli smo put Trsta'', prisjeća se. I vozaču je, kada su mu žene sve potanko ispričale, sve to bilo čudno i sumnjivo. A kada ih na tršćanskom kolodvoru nije dočekala nikakva Angela, shvatile su da su prevarene. Panično su počele nazivati Elenu, ali oba su mobitela bila isključena. A za njezin osobni broj, koji im je na odlasku dala uz primjedbu da je na njega kontaktiraju samo u slučaju krajnje nužde, Jasna je naknadno utvrdila da je službeni broj HEP-a.
Nemoć, šok i nevjerica
Osjećaj nemoći, straha, šoka i nevjerice koji ju je tada obuzeo, kaže, nikada neće zaboraviti.
''Uhvatila sam se za glavu i počela vrištati, svijet mi se srušio. Srećom pa je taksist bio s nama. Nemam riječi kojima bih mu zahvalila. Čovjek je, kada smo stigli na tršćanski kolodvor, sumnjajući u ishod cijele priče, ipak odlučio malo pričekati. Ne znam što bi bilo da smo u Trstu ostale same samcate, bez prebijenog novčića'', očajna je Slavonka.
Nesretne je žene vratio u Rijeku, odmah ih je odvezao na policiju, gdje su skupa prijavile cijeli slučaj.
http://www.glas-slavonije.hr/261428/4/Prevarena-majka-sedmero-djece-Svijet-mi-se-srusio-Bila-sam-sama-i-bez-prebijenog-novcica
