Nakon ulica i trgova, protivnici epidemioloških mjera i cijepljenja našli su novo mjesto za svoje prosvjede. Tako od početka tjedna, svakoga jutra negoduju ispred zagrebačkog KBC-a Rebro te Centra za socijalnu skrb u Splitu. Nema ih mnogo, ali su glasni, pa su tako u ponedjeljak žestoko raspravljali s ministrom zdravstva Vilijem Berošem te izvrijeđali ravnatelja KBC-a Split Julija Meštrovića. U utorak je reagirala policija, pa su trojica organizatora skupa ispred Rebra dobila prekršajne prijave, dok ih se u srijedu na istom mjestu moglo nabrojati na prste jedne ruke. Situacija u Splitu je nešto teža, jer se tamo nakon početnog prosvjeda ispred bolnice, sve preselilo pred CZSS, gdje već treći dan zaredom desetak zaposlenika stoji ispred ulaza, jer raditi ne mogu zbog toga što nemaju covid-potvrde, koje su od ovog tjedna obvezne za sve zaposlene u zdravstvu i socijalnoj skrbi.
Upravo je taj trenutak bio presudan da se antimaskerima i antivakserima pridruže i neki djelatnici bolnica i centara socijalne skrbi. Također, bez covid-potvrda i oni su negodovali zbog obveze testiranja na koronavirus dva puta tjedno, što smatraju izravnom prisilom na cijepljenje, jer je Beroš rekao da će testiranja samo jedno kratko vrijeme biti besplatna, dok će cijepljenje i dalje biti na trošak države.
Poligon za iskazivanje nezadovoljstva
Antivakserski pokret nije nastao zbog covida-19, ali ga je pandemija, u puno većoj mjeri nego prije, rasplamsala diljem svijeta. Masovni prosvjedi na kojima deseci, pa čak i stotine tisuća ljudi traže ukidanje epidemioloških mjera često postaju poligoni za iskazivanje nezadovoljstva politikom, što se pretvara i u obračune s policijom te uništavanje svega pred sobom. Kod nas, srećom, još nije došlo do toga, iako je zabilježeno nekoliko masovnijih prosvjeda. Ipak, unošenje antivaksera u lice ministru Berošu i otpor dijela zdravstvenog i socijalnog osoblja epidemiološkim mjerama trebalo bi poslati poruku.
"Otkad je počela pandemija, medicinsko osoblje ima samo više radnog opterećenja, dok su paralelno ljudi mislili da će pandemija biti zgodan trenutak za naučiti još jedan jezik, vježbati jogu itd., najveći dio tih ljudi koji radi u zdravstvu morao je ostajati dulje na poslu i koristiti javni prijevoz te su zapravo riskirali svoje živote. Taj strah koji su možda imali zbog korone nije prestajao i nisu više mogli funkcionirati kroz njega, nego su se u svoj posao bacili maksimalno", rekao je za Net.hr sociolog Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja.
Dodao je da, iako se radi o neodgovornom ponašanju, nije riječ toliko o otporu prema covid-potvrdama, koliko o otporu prema obvezi, pogotovo ako znamo da mnogi od njih rade u teškim uvjetima, a država prema njima ima i određena dugovanja.
"Problemi s kojima se društvo ne nosi i ne bavi su zapravo došli na naplatu. Kad razgovarate s medicinskim osobljem, vidjet ćete koliko ga fali, koliko je liječnika otišlo i koliko se gura taj privatno-javni model zdravstva, gdje će sve veći broj liječnika u privatnom sektoru tražiti dodatnu zaradu i time smanjuje svoju aktivnost u bolnicama. Medicinske sestre i tehničari taj privilegij nemaju, ostaju i dalje u bolnicama na prvoj crti borbe protiv pandemije. Svjesni su da pokušavaju društvo upozoriti zadnjih 10-15 godina na sve probleme koje zdravstveni sustav ima. Samo što to ne nailazi na razumijevanje i adekvatno rješavanje. Nisu riješene ni liste čekanja, ni manjak osoblja u bolnicama, ni bolnička infrastruktura. To su sve stvari koje ih muče i onda kad im se uvede obveza da nešto moraju, a ionako su izloženi toj pandemiji, vrlo je razumljivo da se može javiti otpor", ističe sociolog.
Milinović je zgrožen
Bivši ministar zdravstva Darko Milinović, liječnik i osoba koja je preboljela zarazu koronavirusom, zgrožen je prosvjedovanjem ispred bolnica. Naglasio je i kako je zakonski zabranjeno održavati bilo kakve skupove u bolničkom krugu, a i ne razumije poteze onih koji su položili Hipokratovu zakletvu.
"Svatko ima pravo na odluku o cijepljenju, ali zdravstveni djelatnici, možda je to grubo, nemaju pravo odbijati antigenski test, jer na taj način mogu štetiti bolesniku, a pogotovo jer su položili Hipokratovu zakletvu. Osporavanje nekih znanstvenih dokaza je, tim više, nerazumijevanje zdravstvenih djelatnika koji se odbijaju testirati. Država je tu dala mogućnost – ili se testiraj, a ako odbiješ moraš ići na antigensko testiranje, čime se skrbi o pacijentima i njihovoj dobrobiti. Svima nama koji smo u zdravstvu to mora biti na prvom mjestu, a ne pobijanje znanstvenih teza i stavljanje sebe, a ne pacijenta u prvi plan. Mislim da je to neumjesno, neprimjereno i za svaku osudu", rekao je Milinović.
Ljudi poput nas
Sociolog Ančić, ne nastupa toliko strogo i tvrdi da poteze zdravstvenog osoblja treba razlikovati od "čistog antivakserstva". Istaknuo je da su antivakseri u Hrvatskoj "debela manjina", ali dovoljno prisutni na društvenim mrežama i u medijima. Ista su lica, naime, bila i na velikim prosvjedima u Zagrebu, u rujnu prošle i ove godine, ali i pred školom u Krapinskim Toplicama, dajući podršku ocu dječaka koji ne želi nositi masku na nastavi. Sociolog se osvrnuo i na pojavu političara s desnice i pojedinih svećenika na prosvjedima, pa i pred KBC-om Rebro.
"Oni su ljudi oko nas, oni su ljudi poput nas, nisu ni po čemu posebni ili drugačiji. Postoje neki faktori koji su nešto izraženiji. Dio antivaksera će u nešto izraženijoj mjeri biti skloniji desnijim ili antiestablišment političkim opcijama; ovih što su na kritici svega što je ljevije od njih. To je vidljiv faktor, ali nije presudan, ključan ni jedini. Nešto veći udio će biti ovih koji rade u privatnom sektoru, što je razumljivo, jer su bili izloženiji tim mjerama i one su ih pogodile više ili jače nego zaposlene u javnom sektoru. Dio ljudi će biti ono što nazivamo radnička klasa, jer je 90 posto njih svakodnevno odlazilo na svoje poslove, pa i za vrijeme prvog lockdowna, kad je dobar dio društva ostajao doma i nekako se snalazio od kuće, ovaj dio društva je bio daleko više izložen. To je njihov kontekst; oni su naši prijatelji i članovi obitelji. Iznenadili bismo se kad bi razgovarali s našim bližnjima, koliko bi ih imalo antivaksersku reakciju ili sentiment", ustvrdio je Ančić.
Krivi pristup vlasti
Institut za društvena istraživanja radio je nekoliko ispitivanja javnog mnijenja u pandemiji, ali prije negoli je cjepivo bilo dostupno. Ančić tvrdi da se 50 posto ljudi tada htjelo cijepiti, što otprilike odgovara trenutno procijepljenom postotku odraslog stanovništva, a 35-40 posto ljudi tada nije bilo sigurno bi li se cijepilo ili je navelo da se neće cijepiti.
"Dio tih koji vjerojatno neće, su oni na koje je Vlada trebala različitim komunikacijskim strategijama utjecati na to da se cijepe, čime bismo mi prebacili broj od 60 ili 65 posto cijepljenih. Oni se time nisu bavili, nego su se njima obraćali kao da su i oni antivakseri. Sve koji se nisu cijepili su tretirali kao nerazumne, čudne, neznanstvene, srednjovjekovne, što je stvorilo efekt da dodatno antagoniziraju taj dio ljudi na koji su mogli dodatno utjecati", otkrio je Ančić gdje je Vlada pogriješila u strategiji borbe protiv koronavirusa, koju inače hvali, jer "provincijalno promatra kako to veliki rade, pa gleda što od toga ima neki uspjeh i pokušava to napraviti ovdje".
Ipak, trebala bi biti na oprezu, jer se prosvjednički moment, koji je diljem Europe puno veći, može i ovdje rasplamsati i to ne zbog pandemije. "Revolt će cijelo vrijeme biti prisutan i tinjajući. To jest vatrica koja se u određenom kontekstu može i više rasplamsati. Gledamo u nekim europskim zemljama prosvjede koji su bili puno jači, intenzivniji i veći. Kod nas je posljedica toga što se donekle balansira s restriktivnijim mjera da antivakserska ili antiestablišment reakcija nema punu snagu, nego se prikazuje, postoji, tu je, ali nema svoju jačinu. Kad će se pojačati restriktivni momenti i kad možemo očekivati ekonomske disrupcije i to poglavito na tržištu rada, tada ćemo vidjeti jače reakcije", zaključio je sociolog Ančić.