Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku iz listopada prošle godine, čak četvrtina stanovništva (24,8 posto) u Hrvatskoj živjela je u zoni rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti. A ako su se iz dohotka izuzeli socijalni transferi i mirovine, postotak osoba koje su u riziku siromaštva popeo se do zastrašujućih 42,9 posto. Siromašnije se živjelo na kontinentu nego u priobalju, više su bile pogođene žene, posebno stariji od 65 godina. Stopa rizika od siromaštva rasla je u Hrvatskoj iz godine u godinu i moglo se očekivati da će se povećati i ove godine, 2020. i to bez ove iznenadne krize.
S obzirom na to da je Hrvatska ušla u koronakrizu s izrazito lošim trendovima u siromašenju društva, nema sumnje da nam prijeti moguća eksploziju novog siromaštva. Dio onih koji imaju ušteđevine potrošit će ih, ali postoji i veliki broj onih koji nemaju nikakve ušteđevine, koji su opterećeni kreditima, a sada su ostali bez posla. Po svemu sudeći, Hrvatsku čeka novi val novih siromašnih – onih koji čine radno sposobno stanovništvo, ali su iznenada ostali bez ikakvih primanja i završili su na minimalnim državnim dotacijama koje jedva pokrivaju egzistencijalne potrebe. A zbog karantene su posve onemogućeni da traže novi posao, u Hrvatskoj ili u inozemstvu.
O trendu nastanka novih siromašnih i mogućim posljedicama, te spremnosti države i društva da odgovori na taj izazov razgovaramo s prof. dr. Renatom Matićem, poznatim sociologom, predavačem na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
NET.HR: Mnogi građani su iznenada ostali bez ikakvih prihoda, mnogi od njih nemaju ušteđevine i iznenada su gurnuti na rub egzistencije. Što to znači za društvo u cjelini?
MATIĆ: Promjene zahvaćaju cijelo društvo, i malo tko će proći "neokrznut". Svi očekujemo smanjenje, ali mnogi su iznenada ostali bez ikakvih prihoda. Sad je na redu odlučnost, jer puno toga se može ublažiti proaktivnom strategijom onih koji donose ključne odluke. Dio problema je ublažen mjerama koje je donijela Vlada. Ali vidimo da za sada još uvijek nema obuhvatnog dogovora s bankama, osim najave mogućnosti odgode plaćanja. I to je prostor u kojemu se traži i očekuje odlučna akcija vlasti. Čudi me ovaj strah i oprez prema bankama, i čini se kao da bankarski sektor na neki način drži u šaci dobar dio političkih krugova. Nadam se da ipak nije tako i da će se odgovorni i u tom prostoru postaviti odgovorno i odlučno.
Nije dobro da banke, niti itko drugi, zbog dosadašnjih navika, sad i dalje inzistiraju ne samo na uobičajenoj nego i bilo kakvoj zaradi, a tu se svakako nalazi prostor mogućnosti za prevladavanje posljedica krize. Dakle, svakako treba očekivati osjet posljedica, i potrebu promjene niza navika, ali svakako postoje i neiskorišteni potencijali za prevladavanje krize. U svakom slučaju, do sada su izvanredne okolnosti i same pandemije, ali i dodatne ugroze potresom, kod mnogih koji su inače i sami u potrebi, potaknuli dodatnu osjetljivost i solidarnost, tj. temeljne vrijednosti bez kojih društvo ne može opstati, pa je ispravno očekivati da najveći i najbogatiji sudjeluju proporcionalno najviše, a nikako da oni najslabiji, kao što je to često bio slučaj, trpe najviše.
Sociolog Renato Matić upozorava kako u koronakrizi ne smijemo zaboraviti siromašnije građane
NET.HR: Tko će najviše stradati?
MATIĆ: Pa nekako je logično i očekivano da će prostor proizvodnje luksuza, umjetnih potreba, ali i za posebne interese izmišljena i neproduktivna radna mjesta sada postati najmanje tražena. Nadamo se da to neće biti radnici koji su do sada stvarali istinsku dodatnu vrijednost, proizvodili ono što je stvarno potrebno, a čije je doprinose politika, umjesto ulaganja u perspektivno i održivo, dijelom usmjeravala u prekomjeran i potpuno neodrživ rast birokracije. Vlada je krenula pomagati upravo u tom segmentu, ali bi nakon što prođe prvi šok, uloga Vlade morala postati bitno više proaktivna.
Činjenica da Hrvatska ima gotovo 70 posto neiskorištenih i neobrađenih površina jednostavno zove na akciju. Ako ovo nije trenutak za konačno oživljavanje "mrtvih kapitala", ne znam kad bi trebao doći. Hrvatska je zahvaljujući lošim, nepromišljenim, pa i izravno zlonamjernim odlukama, postala ovisna o uvozu, a sada je vjerujem svima jasno da je pred nama vrijeme da se poradi na aktivaciji unutarnje proizvodnje gdje god se može. Daleko stručniji od mene za to područje već dugo govore kako je to istinski potencijal, a sada svakako i dovoljno širok put za dugoročno prevladavanje posljedica krize. Naravno da treba razvijati međunarodnu suradnje, ali ona mora biti opipljivo korisna za sve građene i uvijek donositi win win rezultat. Ne treba niti imati stručno ekonomsko znanje, da bi se zaključilo, ako ojačamo svoje snage, da ćemo ćemo biti i jači u odnosima na međunarodnoj sceni.
Nadalje, ono što smo definitivno naučili u ovoj krizi jest važnost javnog zdravstva. Hrvatska je imala u mnogočemu uzorno, međunarodno cijenjeno, javno zdravstvo na koje smo uvijek trebali, i trebamo biti ponosni. Unatoč pokušajima da se takav kapital devastira u ime nejasnih razvojnih vizija, ali i raznih specijalnih interesa, ipak je glavnina ostala očuvanom, i sada nam se, jasnije nego ikad prije, pokazalo da su daljnja ulaganja i razvoj najbolji mogući ulog i put u budućnost. Konačno, to je istinsko lice i zrcalo humanosti jednog društva, jer kada je već nekome narušeno zdravlje, najbitnija je sigurnost da će kroz to iskušenje proći dostojanstveno, a ne da će platežna moć definirati granicu između izlječenja i neizlječenja, života i smrti.
I sad slijedi ono o čemu su srećom, počeli glasno i jasno govoriti i oni koji odlučuju: od životne je važnosti obnoviti i neprekidno ulagati u Imunološki zavod, i to, a kako bi se zadovoljila pravda, između ostalog i novcem onih koji su radili na njegovoj propasti i gašenju. Uz ulaganje u znanost, u kojoj pametni pojedinci i narodi svaku uloženu kunu pretvaraju u tisuću, vidljivu solidarnost i požrtvovnost mnogih naših sugrađana kad je najpotrebnije - to su najčvršće brane strahu od neizvjesne budućnosti.
NET.HR: Broj umirovljenika koji žive u velikom siromaštvu povećava se iz godine u godinu, a do ovog trenutka nisu predstavljene nikakve mjere pomoći ljudima starije dobi – osim pomoći humanitarnih organizacija.
MATIĆ: To je definitivno prioritet, ali osim trenutačnih, prvih mjera, još su važnije, one dobro isplanirane, dugoročne i održive. Najgore što se može, a nikako ne smije dogoditi jest kalkulacija i i strah vlasti da se ne zamjeri onima koji su ubirali ekstraprofite, a da se u drugi plan potisnu oni koji su na rubu ili su već prekoračili rub siromaštva. U trenucima krize to ne može proći nevidljivo. Oni koji su imali priliku upravljati javnim dobrima i zarađivati na tome, sada su u prilici pokazati da mogu i drugačije. To je primarno, pitanje odgovornosti prema građanima. Ako za to neće biti volje, tada je na vlasti da pokaže karakter. U protivnom, osim krize, kojom se se može upravljati, i koja se može prevladati, dobit ćemo i slobodan pad i socijalni bunt, i šteta bi, umjesto popravljive, postala "totalna".
Hoće li
NET.HR: Hoće li koronakriza umanjiti razlike između bogatih i siromašnih ili ih još više produbiti?
MATIĆ: Ovo može biti put prema socijalno pravednijem društvu, a jedina zaprjeka može biti "bezvolja" onih koji odlučuju, ali tada svakako slijedi scenarij koji nitko ne želi. Ne može se dopustiti da jedni gladuju, a drugi žive u obilju. Ovo su također trenuci u kojima treba unaprijed pripremiti jasan i nepopustljiv "protokol" za moguće pokušaje "lešinarenja" i "kriznog profiterstva", što nas je već jednom preskupo koštalo, kada je relativno nekažnjeno prošlo ratno profiterstvo. Nadam se da će i hrvatsko pravosuđe dorasti tom zadatku. Još nešto, virus briše na neki način granice između siromašnih i bogatih – napada sve. U ratu je možda i moguće platiti sigurnost, ali sada je to neizvedivo, osim onim što svatko ima, a ne može se kupiti, međusobna odgovornost i solidarnost…
NET.HR: Ali bogati sigurno luksuznije provode samoizolaciju, nema toga što ne mogu kupiti…
MATIĆ: To svakako, ali vidljivo je, na žalost, da ništa, a to znači niti bogatstvo, niti moć, niti slava, nemaju potvrđeni preventivni učinak. Nasuprot tome, već imamo i konkretne slučajeve da su osobe iz te kategorije prilično ozbiljno shvatile svoju odgovornost, pokazale dobar primjer i, recimo to tako, bacile "rukavicu solidarnosti" svima drugima.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
