Jutarnji je u posjedu je audiosnimaka Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) nadzora vlasnika Osijek Koteksa Drage Tadića, provedenog od 4. do 20. srpnja 2010. godine.
Skupljao novac za Glavaša
Tadić je optužen da je 2010. prikupljao novac od poduzetnika koji su bili spremni pomoći Branimiru Glavašu, u to vrijeme odbjeglom ratnom zločincu (nepravomoćno osuđenom za ratni zločin nad osječkim Srbima u slučajevima Garaža i Selotejp na deset godina zatvora te je bio u bijegu u BiH) te da je zbog pomoći Glavašu pokušavao stupiti u kontakte s utjecajnim političarima i sucima Vrhovnog suda, među kojima je bio i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin.
Suprotno od Hrvatinovog svjedočenja
DORH je 20. srpnja 2010. dobio nalog istražnog suca zagrebačkoga Županijskog suda za provođenje tajnog nadzora Drage Tadića i ostalih suoptuženika.
No, informacije iz mjera tajnog nadzora SOA-e prikupljene od 4. do 20. srpnja 2010., (prije naloga) nisu mogle biti korištene kao dokaz, a značajne su jer su kontradiktorne onome što je predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin kao svjedok govorio u postupku za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Glavaš, poznatom kao afera Mito, koji se vodio protiv bračnog para Tadić, Sanje Marketić, Ivana Drmića i Srećka Jurišića.
Upad u najvažniju pravosudnu instituciju
Ipak, te su snimke, koje su se nalazile u spisima pravosudnih i istražnih tijela temeljem kojih je pokrenuta cijela istraga važne jer pokazuju da je jedna, međusobno povezana skupina ljudi uspjela napraviti pravi upad u jednu od najvažnijih pravosudnih institucija u Hrvatskoj.
Potpuno je očito da je operacija Mito bio jedan od planova kako da se poništi presuda Branimiru Glavašu, piše Jutarnji. U priči se u raznoraznim kontekstima pojavljuju imena raznih sudaca i drugih javnih osoba koji i dalje obnašaju neke javne dužnosti i funkcije.
Svi optuženi, osim Drage Tadića, osuđeni su temeljem nagodbi na uvjetne zatvorske kazne, a vlasnik Osijek Koteksa odbio je nagodbu, nepravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora na što se žalio i sada se još čeka odluka Vrhovnog suda. Uskoro će proći četiri godine od donošenja prvostupanjske presude, pa se može reći da ovaj predmet već tri godine stoji na Vrhovnom sudu.