Prijavu protiv Natalije Price, Gzima Redžepija, Sergija Ivanovića i još nepoznate osobe podnio je u četvrtak stručnjak za zaštitu osobnih podataka Stjepan Perko iz Zagreba.
Kaže da se na to odlučio kako bi se ispitale sve okolnosti smrti gradonačelnika, nakon što policija i DORH nisu po službenoj dužnosti to učinili iako postoji niz kontradiktornih činjenica koje upućuju na sumnju da se gradonačelniku možda i nije na vrijeme pomoglo nakon srčanog udara od kojeg je preminuo.
Perko je u 11,45 sati u četvrtak ušao u zgradu DORH-a kako bi podnio prijavu.
Ovo je tekst kaznene prijave:
"Kaznena prijava
Državnom odvjetiništvu Republike Hrvatske
Podnositelj: Stjepan Perko
Ovim putem podnosim
KAZNENU PRIJAVU
Protiv:
- dr.med.dent Natalija Prica
- Sergije Ivanović
- dr.med Gzim Redžepi
- nepoznati počinitelj
U noći sa 27. na 28. veljače 2021. na internet portalima (24 sata, Nacional i dr.) objavljena je vijest kako je od posljedica srčanog udara preminuo gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić. Vijest o smrti je nedugo nakon 1 sat poslije ponoći 28. veljače 2021. potvrđena i od strane djelatnika bolnice Sv. Duh obzirom da je upravo u tu bolnicu g. Bandić doveden kolima hitne pomoći. Nadalje, smrt je potvrđena potom i od strane g. Zvonimira Šostara ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.
Navodno je g. Bandić preminuo u kolima hitne pomoći i prije dolaska u bolnicu, međutim taj podatak nije službeno potvrđen. Kao što će pokazati i svi detalji u ovoj kaznenoj prijavi, upravo je trenutak i mjesto smrti g. Bandića ključan detalj za razjašnjenje okolnosti bitnih za ovu kaznenu prijavu. Kako se radi o javnoj osobi, tim više prvom čovjeku Grada Zagreba, medijima su se počeli obraćati navodni svjedoci nemilog događaja. Dana 28. veljače 2021. objavljen je tako iskaz g. Sergija Ivanovića koji je detaljno opisao što se dogodilo prethodne noći kad je g. Bandić doživio srčani udar. Ovo su navodi iz njegove izjave:
„U potpunom sam šoku jer prijatelj mi je umro u mojoj kući. Teško je to, još uvijek ne vjerujem da se to dogodilo. S Milanom sam se družio u subotu (27.2.2021) gotovo cijeli dan. Bili smo zajedno od podneva sve do 15 sati, a onda je samo na kratno otišao na neki ručak u Brezovicu. Potom je došao kod mene s dr. Gzimom Redžepijem i tako smo nastavili s druženjem. Razgovarali smo o običnim, ne političkim, temama i čak o visibabama koje su ove godine prerano procvale.(....) Ne, Milan se nije žalio ni na štom sve je bilo uobičajeno šalili smo se tijekom razgovora a onda se u trenutku sve promijenilo. Dodatni je šok što se to dogodilo kod mene, u mojoj kući.“ Prema informacijama dostupnim javnosti adresa stanovanja g. Ivanovića je Ive Serdara 7A.
Potom je objavljena i izjava g. Redžepija kako slijedi:
„Istina je, bili smo na večeri kod prijatelja Sergija na Vrhovcu i Bandiću je pozlilo. Započeo sam reanimaciju, zvali smo hitnu koja je u tom trenutku bila na Ilici. To je bio veliki masivni infarkt. Kod našeg zajedničkog prijatelja smo bili, nas trojica, gradonačelnik, prijatelj i ja. Jeli smo oko 8 navečer, popili kavu, sjedili smo, pričali i samo se srušio sa stolice. Pozlilo mu je. Mislim da je to bilo oko 23:15, ne znam točno. Hitna je došla za 3, 4 minuta, jako su brzo došli jer su se vraćali s intervencije, druga (kola hitne pomoći) je došla za 7, 8 minuta. Nastavili smo reanimaciju, nastavljena je i na Sv. Duhu, bio je živ dok je hitna došla. Sve smo odradili po pravilima. Borite se, ali ne znate kad će vas dočekati”.
Nadalje, mediji su objavili izjavu koju im je službeno dao i g. Žarko Rašić, ravnatelj zagrebačkog Nastavnog zavoda za hitnu medicinu koji je naveo kako je primio poziv u kojem je objaviješten kako je g. Bandiću pozlilo te da je on uslijed tog poziva osobno nazvao dispečerski centar koji je uputio kola hitne pomoći (na za sada nepoznatu adresu). Osim toga, prema informacijama koje su potvrđene medijima, ravnatelja Rašića je nazvao g. Vjekoslav Jeleč, pročelnik gradskog Ureda za zdravstvo.
Mediji su, radi velikog interesa javnosti i proturiječnosti u
izjavama navodnih svjedoka nesretnog događaja, nastavili
istraživati detalje te su objavili kako im je iz nekoliko izvora
potvrđeno (anonimni svjedoci) kako je Hitna došla na adresu
Vidovćica 24 a na kojoj adresi ne stanuje g. Sergej Ivanović već
gđa. Natalija Prica, bliska suradnica i partnerica g. Bandića.
Prema neslužbenim informacijama g. Bandić i gđa. Prica često su
zajedno boravili u stanu gđe. Price pa se može zaključiti (iako
za to nema konkretnih dokaza dostupnih javnosti) kako su bili u
ljubavnoj vezi. Inače stan kojeg od prošlog ljeta koristi gđa.
Prica u vlasništvu je gđe. Maje Čuljak koja je ustupila svoju
nekretninu gđi. Prici za stanovanje. Sve ove informacije objavili
su mediji te nisu naknadno opovrgnute.
Kao što su i mediji zaključili tako i podnositelj ove kaznene
prijave napominje kako je neuobičajeno da se u trenutku kad nekom
pozli ne zove 112 ili 194, nego se gubi vrijeme na pozive drugim
osobama koji onda tek pozivaju pomoć unesrećenome, koji je očito
po dolasku pomoći bio živ, ali u iznimno teškom stanju. Obzirom
na nevjerojatne nepodudaranosti navodnih svjedoka i aktera u
cijelom ovom nesretnom događaju postavljaju se vrlo logična
pitanja:
Koliko je poziva bilo prije nego je zaista poslana stručna pomoć unesrećenome?
Koliko dugo je vremena prošlo od trenutka srčanog udara do dolaska prijeko potrebne stručne medicinske pomoći?
Gdje je bio g. Bandić kad mu je pozlilo, tko je bio s njim i tko je prvi obaviješten o njegovom stanju i najvažnije od svega tko mu je i kada točno zapravo pružio prvu pomoć?
Naime, ako se pokaže točnim kako g. Bandić kobne večeri nije bio kod g. Sergija Ivanovića s g. Redžepijem (što jasno već sada proizlazi iz javnosti dostupnih izjava) već da je bio sam s gđom Pricom, logično je zaključiti kako je od trenutka kad je g. Bandiću pozlilo do pružanja stručne medicinske pomoći prošlo dosta vrmena, možda čak i za život presudnog vremena. Obzirom da se iz nedoslijednih i kontradiktornih izjava ne može razabrati kad i gdje je pokojnom gradonačelniku pozlilo te gdje umro, je li mu pružena neodgodiva pomoć - kao građanin Grada Zagreba imam moralnu obvezu podnijeti ovu kaznenu prijavu protiv navedenih osoba, ali i nepoznatog počinitelja obzirom da nikako nije jasno tko su akteri događaja te u kojoj mjeri i u kojem vremenskom trenutku su svi navedeni (poznati, ali i nepoznati) akteri bili uključeni. Kao važan detalj navodi se podatak kako je gđa. Prica doktor dentalne medicine. Nastavno na sve navedeno nedvojbeno smatram kako postoji dovoljno javno dostupnih informacija koje upučuju na sumnju o postojanju kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. Kaznenog zakona, ali i kaznenog djela nepružanja medicinske pomoći u hitnim slučajevima iz članka 183. Kaznenog zakona.
Kako bi se otklonile sumnje potrebno je ispitati je li učinjeno sve ono što je bilo hitno i nužno radi otklanjanja životne opasnosti g. Bandića, a za to je potrebno utvrditi točno vrijeme i mjesto gdje je nastupila životna opasnost a potom i točno vrijeme i mjesto smrti, kao i tko je bio prisutan u trenutku nastupanja životne opasnosti.
Ključno pitanje je je li g. Bandiću zapravo pružena pravodobna i adekvatna pomoć, pri čemu element hitnosti ima značajnu ulogu. Kao dokaz iznijetih tvrdnji pozivam nadležno državno odvjetništvo da pročita medijske članke i sve spomenute izjave u ovoj kaznenoj prijavi. Obzirom se radi o javno dostupnim tekstovima smatram nepotrebnim u ovoj prijavi iste posebno prilagati.
Nadalje pozivam državno odvijetništvo da obavi razgovore sa svim spomenutim osobama, a osim s Natalijom Prica, Sergijem Ivanovićem i Gzimom Redžepijem, predlažem da se obavi razgovor u svojstvu svjedoka i s; g. Žarkom Rašićem, ravnateljem zagrebačkog Nastavnog zavoda za hitnu medicinu; g. Vjekoslavom Jelečem, pročelnikom gradskog Ureda za zdravstvo; medicinskim djelatnicima koji su bili u službi hitne pomoći (vozilo 1 i vozilo 2), koji su pozvani na intervenciju te na poslijetku i prevezli g. Bandića u bolnicu sv. Duh, ali i svim drugim osobama koje bi mogla imati saznanja o spomenutim događanjima kobne noći.
Podnositelj prijave
Stjepan Perko."