Nakon što je objavljen nalaz zdravstvene inspekcije da nije bilo ozbiljnijih medicinskih propusta u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine Gorana Jusupa u Obrovcu, ministar zdravstva, dr. Milan Kujundžić na pitanje može li onda dr. Jusup nastaviti raditi kao liječnik, odgovorio je: ”U formalno-pravnom smislu može, a može li u zdravstvenom, to će procijeniti stručna tijela.”
Slučaj dr. Jusupa postao je poznat u široj javnosti nakon priloga u emisiji „Provjereno” Nove TV: otkriveno je da liječnik obiteljske medicine, dr. Jusup, vodi privatnu ordinaciju unutar obrovačkog Doma zdravlja, da nema medicinsku sestru, da u ordinaciji boravi mlada ženska osoba koja se povremeno predstavlja kao medicinska sestra, da su posvuda tragovi prljavštine – i da se rapidno smanjuje broj pacijenata. Nakon prvotnog zgražanja, dio javnosti je prosvjedovao zbog medijskog tretmana priče i prikazivanja dr. Jusupa – za kojeg se pokazalo da je već duži niz godina bolestan, ali i zbog prikazivanja osobe koja je navodno bila zaposlena kao spremačica ali se predstavljala kao medicinska sestra te je nakon ispada agresije pred kamerama, doslovno odvedena u ustanovu za duševno oboljele gdje se već i ranije liječila.
Nakon objave nalaza inspekcije i istupa ministra Kujundžića definitivno nije jasno što će biti s dr. Jusupom, niti ambulantom u Obrovcu, posve je nejasno kako on to misli da će „stručna tijela” odrediti može li u zdravstvenom smislu dr. Jusup nastaviti s radom – jer ne postoji nikakva instanca koja određuje je li liječnik „zdravstveno” sposoban voditi ambulantu. Ali ono što još više plaši jest činjenica da je evidentno da u Hrvatskoj ne postoji mehanizam koji bi reagirao na ovakve slučajeve, da nije poznato postoji li još koji sličan slučaj, te da još uvijek nije jasno što mogu učiniti pacijenti kada se suoče s čudnim postupcima liječnika ili osobom koja se predstavlja kao medicinska sestra a to očito nije.
Mehanizam pritužbi pacijenata
Slučaj Jusup je ponovno pokazao da mehanizam pritužbi pacijenata u Hrvatskoj gotovo uopće ne funkcionira, ili funkcionira vrlo slabo. Tek nakon izbijanja afere otkriveno je da je još u studenom 2018. Hrvatska liječnička komora dobila je pritužbe pacijenata, a ministar Kujundžić je uporno tvrdio da su „nadležni” upoznati, da je HZZO već dva puta proveo nadzor, da je dr. Jusup već bio upozoren radi propusta, da inspekcija ozbiljno analizira cijeli problem itd.
Većina pacijenata zapravo uopće ne poznaje mehanizam kojim bi trebala ići prijava nakon što se uoči nevolja u ambulanti. Vidljivo je to i u slučaju ordinacije dr. Jusupa. Naime, pri svakoj županiji u Hrvatskoj formirana su povjerenstva za zaštitu prava pacijenata. Ono postoji i u Zadarskoj županiji, a vodi ga poznata aktivistica za zaštitu prava pacijenata, dr. Dubravka Finka. Na upit Net.hr-a je li Povjerenstvo Zadarske županije primilo ikakvu prijavu o problemima u ordinaciji dr. Jusupa, predsjednica Povjerenstva, dr. Finka odgovara niječno:„Ne, službenim prijava nije bilo, ni od strane pacijenata niti od bilo koje institucije. Mi ćemo na prvoj narednoj sjednici svakako prodiskutirati slučaj”.
Dr. Dubravka Finka
Bi li bilo drugačije da je Povjerenstvo primilo prijave na vrijeme? „Naravno da bismo poduzeli sve što je u našoj moći, ali tu dolazimo do ključa problema. Zaštita pacijenata je u Hrvatskoj postala „dopisna kategorija”. Iz moje prakse mogu potvrditi da se sve primjedbe pretvaraju u dopisivanje i natezanje, višemjesečne prepiske koje završe na razini Ministarstva zdravstva, bez ozbiljnih sankcija i rješenja. Nama su i iz Strasbourga, sa EU suda za ljudska prava, poručili da se prava pacijenata kod nas ne štite pred zakonom, da nema pristrane procedure tijekom rada s pritužbama pa čak niti sudskim tužbama.”, kaže dr. Finka.
Pacijenti ne znaju kome se obratiti
Damir Jukica iz zagrebačkog povjerenstva za zaštitu prava pacijenata smatra da je veliki problem u Hrvatskoj činjenica da pacijenti ne znaju i ne dobivaju informacije o najboljem i najučinkovitijem mehanizmu prijavljivanja propusta.
„Nije teško uočiti da sve medijski poznate slučajeve ugrožavanja i, još gore, kršenja prava pacijenata u našoj državi - od neprimjerenoj komunikaciji sklonog ortopeda u KB Dubrava, više od 200 pritužbi na rad bolničkih ginekoloških odjela, svakovrsnih poziva na prizive savjesti do ovog najnovijeg, obrovačkog - ali i one najžalosnije, s tragičnim završecima, povezuje jedan zajednički, sustavni, slikovito rečeno dubinski, a organizacijski možda i najvažniji problem. Riječ je o tome da doslovce nitko, baš nitko od u svim tim slučajevima spomenutih pacijentica, pacijenata i članova njihovih obitelji nije znao da su se radi zaštite svojih prava zapravo imali kome obratiti ali to, nažalost, nisu znali pa tu mogućnost nisu ni iskoristili. Ponekad, usuđujem se pretpostaviti, i s najtragičnijim posljedicama.”, komentira Jukica.
Damir Jukica
U Hrvatskoj,naime, već punih 14 godina postoje i, gdje god su im župani omogućili barem minimalne uvjete za rad, djeluju županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata ali ogromna većina hrvatskih pacijenata za njih još uvijek ne zna. Jukica kaže da su oni svojevrsne „žrtve neprincipijelne koalicije međusobno uvezanih raznorodnih interesnih skupina, od cehovskih do medijskih, koje se, dakle i u hrvatskom zdravstvu, deklarativno zalažu za opće dobro a pretežito ili isključivo promiču, štite i nameću svoje partikularne interese.”
Definiranje kriznih timova
Kada je ravnateljica Doma zdravlja iz Obrovca, Renata Bek, izjavljivala pred medijima da ona nema nikakvih ingerencija nad radom koncesionara čije se ordinacije nalaze u zgradi njezina Doma zdravlja, Damir Jukica joj je smjesta poslao mail i zamolio je da u svim istupima naglašava da se „svi hrvatski pacijenti koji imaju pritužbe na rad i/ili službeno ponašanje liječnika-koncesionara i/ili njihovih medicinskih sestara mogu i trebaju obratiti nadležnim županijskim povjerenstvima za zaštitu prava pacijenata”.
Jukica je uvjeren da su pritužbe pacijenata odmah krenule prema pravoj instanci, nadležnom povjerenstvu, da bi slučaj bio riješen mnogo ranije i bez izbijanja afere.
Dr. Dubravka Finka smatra, međutim, da se u slučaju dr. Jusupa radi o vrlo kompliciranom slučaju koji se nije mogao brzo i jednostavno riješiti ali je i nedvosmisleno pokazao da unutar sustava ne postoje mehanizmi za rasplitanje ovakvih kriznih situacija: „U slučaju Obrovca suočili smo se i s problemom manjka liječnika i medicinskih sestara, s problemom nedovoljne pokrivenosti pojedinih područja liječničkom skrbi, s problemom bolesnog liječnika i nezadovoljstvom pacijenata...ne može se to rješavati višemjesečnim dopisivanjem. To su problemi koje sustav mora moći riješiti odmah, i na temelju njih definirati rješenja kojima bi se prevenirali drugi slični problemi.”
Dr. Finka misli da se moraju unutar sustava definirati mehanizmi za brza rješenja, svojevrsni krizni timovi, zamjene za liječnike, medicinske sestre i tehničare – tamo gdje se dogodi problem.
A svim pacijentima koji se pitaju što učiniti kada dođu u ordinaciju u kojoj se iznenada postaje čudno, kao što je to očito postajalo u slučaju dr. Jusupa, dr. Finka poručuje da neovisno o tome gdje im je „karton” imaju pravo na liječničku skrb u bilo kojoj drugoj ordinaciji.
Naravno, odmah i upozorava: sve više pacijenata u Hrvatskoj na žalost nema mogućnosti odabira u svojoj neposrednoj blizini, osobito na otocima ili u planinskim krajevima...ili na mnogim drugim mjestima u dubini Hrvatske. „Poznajem primjer obiteljskog liječnika koji radi unatoč tome što ima 72 godine jer je nemoguće naći u toj sredini novog liječnika, ali i liječnicu u Slavoniji koja ima trenutačno više od 4 tisuće pacijenata. Ovo sada s dr. Jusupom je samo vrh ledene sante. Cijeli sustav nam puca po šavovima. Nadam se da je ministar zdravstva svjestan kompleksnosti problema i potrebe da se donesu cjelovita rješenja.”, komentira dr. Finka.
