Ovoj "naprednjačkoj" Vladi (ako se usporedi s HDZ-ovom koja je smrznuta u nekom minulom vremenu pa ljute liberale naziva komunistima) trebao bi dobar šamar. Na bezočne laži, prodavanje magle i podmetanja muda pod bubrege i više smo nego navikli od one HDZ-ove. Eto, čak je i pomoćnik Tomislava Karamarka Milijan Vaso Brkić dao svoj obol toj ružnoj reputaciji plagiranjem diplomskog rada iliti kako kaže ožalošćeni šef HDZ-a, "kompiliranjem" tuđih.
Može li se istrpjeti slično i kod ove Vlade?
Prešućivali su, odnosno nisu govorili istinu u kampanji po pitanju PDV-a, privatizacije preostalih poduzeća u državnom vlasništvu, labavljenja Zakona o radu ili rezova na ljudima koji brinu o građanima kada su bolesni.
"Medicinskom osoblju omogućit će se obrazovanje i usavršavanje putem različitih oblika subvencioniranoga stipendiranja, a posebno će se poticati i valorizirati izvrsnost, marljivost i odgovornost. Svjesni smo da dobre bolnice ne čine zidovi, nego ljudi – stručnjaci", riječi su kojima je Kukuriku koalicija prije izbora "najavljivala" rezove u zdravstvu.
Gore danas za bolje sutra
Iz dva razloga nitko nije očekivao da će zarezati i na onima koji svakodnevno provode sate u natrpanim učionicama, s djecom i zadatkom da od njih naprave sposobne ljude. Prvo, zato što je Željko Jovanović rekao da će podnijeti ostavku ukoliko se učiteljima srežu plaće, što danas više puj-pik ne vrijedi. Drugo, zato što je tu crkla svaka svrha njihovog pozivanja na bolje sutra da bi opravdali gore danas.
O kakvom "boljem sutra" mi pričamo ako će djeca dolaziti na nastavu da bi gledala svoje deprimirane učitelje s plaćom koja jedva služi pokrivanju osnovnih troškova? Pored svih kredita koje smo im natovarili za vraćanje, potkradanje putem srozavanja obrazovanja možda je i jedan od najbrutalnijih napada današnjih bezidejnih vlada na buduće generacije.
"Osnovna zadaća socijalne politike države je otklanjanje uzroka siromaštva, beskućništva i gladi te osiguravanje, putem svoje intervencije, temeljne građanske jednakosti za sve, bez obzira na posebne potrebe ili bilo koji oblik otežane participacije u društvu", kukuriču nadalje u Planu 21.
Pomoć vlade siromašnima svela se na povećanje njihovog broja
U stvarnosti, ova Vlada zasad samo intenzivno pomaže građanima da padnu preko ruba siromaštva, kao i prethodne koje su od Hrvatske učinile uzorno raslojenu zemlju. Za razliku od Češke koja je u krizi povećala izdatke za socijalu i ublažila krizu, u Hrvatskoj je sve živo poskupjelo.
Gubitak posla gotovo automatski znači pad u rizik da nećete imati za podmirivanje svojih osnovnih potreba. Eurostat je pokazao da u Hrvatskoj 15 posto ljudi nema za ono osnovno, a trećini prijeti rizik od siromaštva. A znamo koliko ljudi dnevno gubi posao. U kombinaciji s pravim kreditom, to znači i beskućništvo.
Država je također ostavila na cjedilu i građane koji su prevareni u propagandnoj kampanji za kredite u francima odnosno im nije dovoljno jasno naglašen rizik. Tobože bi se nešto trebalo poboljšati i pojasniti kada banke u budućnosti budu morale objašnjavati zašto dižu kamatu.
Što točno, nije jasno, jer što bi građanin trebao napraviti s jednom argumentiranom obaviješću poput one od Zagrebačke banke? Pojesti je? Nema sumnje da objašnjenjenja imaju smisla u bankarskom svijetu, ali njegove posljedice za ljude koji su samo htjeli kupiti stan - nemaju. I koja je onda konkretna korist od tog propisa kojeg donosi država?
Krv, znoj i suze
Da je ovo društvo osviješteno, na Trgu bana Jelačića bi gledalo presudu u slučaju tužbe udruge Franak protiv banaka. Procesuiranje navodnog udruženog pothvata koji se bankama stavlja na dušu u slučaju CHF-a je pravi test našeg pravosuđa.
Ako ova Vlada misli da je vrijeme za krv, znoj i suze zato da bi se sutra bolje živjelo, onda definitivno mora doći do malih promjena u pravilima igre. Tek nakon izmjene pravila u kojima će biti jasno da se ne radi za trenutno bogaćenje onih koji su se snašli u privatizaciji pa na dalje, dolazi u obzir radna akcija.
Štrajk medicinara, znanstvenika i prosvjetara nije dovoljan. Ni prosvjedi kakvi se događaju u Sloveniji nisu dovoljni, to smo vidjeli lani. Generalni štrajk? E, to je već druga priča.