Novi posjet thrash titana Anthrax i Slayer našem glavnom gradu potvrdio da su metalci uistinu vjerna publika, odana svojim herojima čak i u trenucima kada su najbolji dani sve dalje iza njih. To se u slučaju ovih istinskih legendi žanra odnosi isključivo na diskografski rad pošto uživo (pogotovo Slayer) još uvijek melju sve pred sobom.
U fino ispunjenom Paviljonu 9 Zagrebačkog velesajma ponovno su se tiskali ljubitelji žestokog zvuka svih generacija, od onih koji su Scotta Iana, Kerryja Kinga ili Toma Arayu pratili još u osamdesetima do njihovih potomaka, u doslovnom i prenesenom smislu te riječi. Također, činjenica da je Zagreb jedina „postaja“ ovog „double-billa“ u regiji na Velesajam je dovela i solidan broj „teškometalnih turista“ iz okolnih zemalja.
Večer je otvorio Anthrax koji je tijekom nešto manje od sat vremena propisno zagrijao publiku i pripremio nas za glavne zvijezde večeri. Naime, iako se njujoršku petorku teško može nazvati predgrupom, njihova kalifornijska „braća po oružju“ ipak su puno bolji i važniji bend, što se pokazalo i ovom prilikom. Rani ubodi „Madhouse“ ili legendarni cover „Antisocial“ razvaljuju jednakom snagom kao u vrijeme kad su nastali, no sumanuto brzo bubnjanje, razorni riffovi gitarističkog tandema i vokal Joeyja Belladone, bliži klasičnom metalu Maidena ili Helloweena, nisu dovoljni da nove pjesme tipa „Evil Twin“ podignu iznad razine prosječnosti.
Belladona je i dalje nabrijan i vrlo zabavan „showman“ koji je povicima poput „Volite li thrash metal?“ uspješno kompenzirao tradicionalno šutljivi i statični nastup frontmena Slayera. Vrijedi spomenuti i kako su, za taj prostor, uobičajeni problemi sa zvukom bili znatno primjetniji tijekom njihovog koncerta.
Slayeri su u Zagreb stigli nakon tragične smrti gitarista i osnivača Jeffa Hannemana te odlaska originalnog bubnjara Davea Lombarda, no novi članovi Gary Holt iz nekadašnjih Exodusa i povratnik u bend Paul Bostaph zamijenili su ih i više nego dostojno. Već uvodna „Repentless“ bila je dovoljna da nas uvjere u dobru formu aktualne postave, a pravi raspašoj krenuo je u trenutku kada su se začuli prvi taktovi „War Ensemblea“. Araya i ekipa s godinama su dogurali do statusa kakav imaju jedni AC/DC ili Iron Maiden; njihovi albumi i koncerti uvijek su manje-više isti, no ništa drugo od njih ne bismo očekivali, a ni željeli.
Usprkos tome, sasvim solidne stvari s aktualne ploče (naslovna, „You Against You“) nisu se ni približile erupciji oduševljenja koju su izazvale na bisu odsvirane „Raining Blood“, „South Of Heaven“ i „Angel Of Death“, trilogija koja već odavno spada u „hall of fame“ ne samo Slayera, već i heavy metala općenito.
