Uz političare Badnjak je okupio nikad više građana na ulicama. Kako i ne bi kada su se gradovi međusobno natjecali u sada već tradicionalnim besplatnim obrocima.
I dok se Zagrebom širio miris bakalara, srdele su se dijelile na riječkom Korzu, a dobrog raspoloženja nije manjkalo ni na splitskoj rivi.
Dok se u cijeloj Hrvatskoj spremao bakalar, u osječkoj je tvrđi mirisao fiš. Toliko, da su neki od sreće i zaplesali. Trinaest najboljih fiš majstora u kotlićima je krčakalo 500 kilograma dobre ribe, dobre paprike i... Dobre vode!
"Voda je presudna! Jer, ako netko tko ne zna nalije na malo ribe vodu da boli glava, uši otpadaju! A to ne valja jer nije provrio! To je onda tanko da možeš vidjeti Zagreb kroz to", savjetovala je fiš majstorica Ilonka Horvat.
A u Zagrebu 2.000 kila bakalara uz krumpir i pecivo za deset tisuća ukusnih besplatnih porcija u kojima nisu uživali samo Zagrepčani, nego i gosti metropole.
Oslić se sigurno nije miješao u Šibeniku, kažu - sve su donijeli iz svojih kuća za najbolji brudet. Pula se počastila rižotom, a Sisčane je svojim prisustvom počastio Ivan Pernar - uvijek spreman za fotografiranje.
Zadarski badnjak je tradicionalno raspjevan. Pjevalo se i po kafićima. A bakalara nije nedostajalo... Spremao ga je svaki vlasnik kafića koji drži do sebe.
Kad je pjesma u pitanju, pred Zadrom se ne može sakriti ni Split u kojemu se kuhao vjerojatno najveći bakalar. Samo za pokriti dno teče trebalo je četrdeset litara maslinova ulja, ali sve je ukuse teško zadovoljiti.
Riječanima ni kiša nije pokvarila ugođaj. Uživalo se u bakalaru, srdelama i dobrom društvu.
Svaka čast Zadru i Splitu, ali Dubrovnik je, iako bez bakalara na Stradunu, bio najraspjevaniji. Pjevala se ondje jutros i kolenda, ali o njoj - malo kasnije.
Kardinal Bozanić u ponoć predvodi misu u zagrebačkoj katedrali, a evo s kojim željama hrvatski građani kreću na polnoćku.
