Slavko Stolnik, jedan od najvećih hrvatskih slikara naive većinu života proveo je strahujući da će ga netko opljačkati. Prvo zbog slika, a zatim zbog novca. Na kraju su se ostvarili njegovi najveći strahovi. Dvojac mu je na prevaru ušao u kuću i ubio ga. Njegovo tijelo sakrili su u kauč. Nakon ubojstva nestalo je stotinjak slika koje su hrvatsko kulturno blago. Većina slika do danas nije pronađena.
Slavko Stolnik rodio se 11. lipnja 1929. godine u Donjoj Voći. Bivši rudar, zatim milicajac, bio je, po mnogima, najveći naivni slikar u Hrvatskoj. Na prvi pogled nije izgledao ni po čemu drugačiji od drugih.
"On je bio jednostavan, skroman čovjek...", opisala ga je Danica, prodavačica u trgovini u koju je dolazio Slavko. Nosio se prepoznatljivu kapicu, gumene čizme i dolazio je uvijek na biciklu. Slavka u trgovini u kojoj je radila. Počeo je slikati u osnovnoj školi.
"To su bile tako lijepe slike da je moja kćerka kad je vidjela purana kako hoće kljucnuti zrno, htjela uzeti to zrno rukom, a to je ustvari bila slika", ispričao je Stjepan Stolnik iz Donje Voće. Njegove skulpture od gline također su bile nevjerojatne.
"Veliki umjetnici nisu imali obrazovanje, oni se rode, oni se ne uče. Tehnika se nauči, materijali, ali oni to nose u sebi", rekao je Vladimir Malogorski, kolekcionar i Slavkov prijatelj za Dosje Jarak. Čak je i njegova supruga rekla jednom prilikom nakon što je bio kod njih na ručku:
"On ti ima posebne oči. On ti prodire. On ti vidi više nego mi..."
'Pojavio se kao komet ili zvijezda repatica'
Vladimir ima 80-ak njegovih slika, crteža i skulptura. Stolnik mu ni jednu sliku nije htio prodati nego bi je mijenjao za nešto. Nije mogao podnijeti da on svoju proda za 5000 maraka, a netko drugi svoju za 10 tisuća. To je još jedan dokaz da je bio najveći, smatra Vladimir. Ljudi su mu dolazili i nudili astronomske cifre, ali on nije htio prodati.
Mateja Fabijanić, kustosica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti potvrdila je Slavkovu veličinu. Svoju prvu izložbu imao je 1955. godine.
"Pojavio se kao komet ili zvijezda repatica", kaže i dodaje da je unatoč kratkom djelovanju zaista stekao pažnju struke i kritičara. Njegova posebnost bio je osebujni kolorit.
Na vrhuncu slave, krajem 1959., Slavko Stolnik je donio odluku koja mu je promijenila život. Neobrazovani tridesetogodišnji seljak koji je izlagao po bivšoj Jugoslaviji te po Njemačkoj i Italiji, spakirao je stvari i otišao u Pariz po svjetsku slavu. Kako je tvrdio - čekalo ga je i najprestižnije mjesto na svijetu - Louvre.
U naredne četiri godine koliko je proveo tamo, malo se o njemu zna. Imao je izložbu 1961. u maloj pariškoj galeriji. Predgovor mu je napisao Anatole Jakovsky koji je bio jedan od najznačajnijih francuskih naivnih teoretičara. U Louvreu nije izlagao.
"Ja bih bio prvi živi slikar koji bi bio izlagao u Louvreu", otkrio je kada se vratio u Hrvatsku, ali je tvrdio da je on taj koji nije pristao jer su tražili da slike ostanu u vlasništvu muzeja bez da mu plate. Priznao je da je spavao prvo u hotelu, a zatim u zatvoru i pod mostovima.
U Parizu se i spetljao s čovjekom koji ga je godinama kasnije ubio. Nesvjestan budućnosti, tada ga je najviše mučilo što mu je u Parizu ostalo 150 slika. Vratio se 1963. bez slika i bez novca.
Osamdesetih godina napravio je potpuni zaokret - počeo se baviti narodnom medicinom - travarstvom. Liječio je sve. Od želučanih tegoba i osipa do leukemije i raka. Dok se bavio umjetnošću, jedva je preživljavao, jer nije htio prodavati slike, ali kad je počeo liječiti ljude, počele su mu stizati vreće novca. Nije imao tarifu, ali ljudi su mu ostavljali novac iz hvale ili očaja. Više se nije bojao da će ga ubiti zbog slika već zbog novca. Njegovi strahovi postali su java. Na njegovom sprovodu bili su Rabuzin, Lacković, Generalić...
Ne propustite novu epizodu 'Dosjea Jarak' - 'Leš u kauču' ekskluzivno na platformi Voyo od 10. veljače!
POGLEDAJTE VIDEO: Leš u kauču: Sablasna priča o jednom od najvećih hrvatskih slikara i zločinu desetljeća
