Cijena sladoleda u nekim je hrvatskim gradovima danas i trostruko viša nego što je bila prije desetak godina. Prodavači tvrde kako su uz cijenu podigli i kvalitetu, ali i da su poskupjele i sirovine. U odnosu na 2014. u Zagrebu je poskupio za tri kune, u Splitu za dvije, Poreču za četiri, a u Dubrovniku za čak sedam kuna.
"Skupo je. Sladoled treba ostati na pristojnoj cijeni, sedam do osam kuna", smatra Lidija iz Zagreba.
Za razliku od nje, turistkinja iz Sjedinjenih Država smatra da baš i nije tako. "Sladoled nije skup. Mislim da vrijedi, jako je ukusan", kaže Rose.
Ankica Šamija je slastičarka čije su delicije nadaleko poznate pa joj i stranci dolaze po preporuci. Proizvodnja sladoleda, kaže, zahtijeva aparaturu gotovo jednaku onoj u tvornici automobila.
"Najprije se baza kuha u pasterizatoru, pa onda ide na hlađenje pa se onda izrađuje sladoled u stroju, onda se to šokira i onda ga mi stavljamo u prodaju", opisala je za RTL.
Sve diktira cijena sirovine
Cijena njene kugle je od osam do deset kuna, a sve, kaže ona, diktira cijena sirovina.
"Od samog voća, od mlijeka, od svega ostalog. Plus tu su veliki izdaci vode i struje i svega... Plus mi koristimo puno sladoled, znači radi se od svježeg voća, kekse i biskite sami pečemo...", dodaje.
Za takav sladoled, slažu se mušterije, nije teško izdvojiti kunu više.
