Ponukana slučajem svog čitatelja kojeg je iznervirao dostavljač paketa Slobodna Dalmacija je istražila što trebamo činiti.
Tko je dužan šetati uokolo i tražiti sitniš, pokušali su doznati od nadležnih službi za to pitanje. Kontaktirali su prvo Ministarstvo financija iz kojeg su poručili tek da je Hrvatska narodna banka dužna osigurati dovoljne količine gotovog novca, pa tako i kovanica, za "potrebe opticaja".
Iz Ministarstva gospodarstva su, pak, odgovorili kako navedena tematika nije regulirana Zakonom o zaštiti potrošača, te da se situacije koje smo naveli mogu riješiti samo dogovorom između kupca i trgovca. U "Splitskom potrošaču" imaju, međutim, drugačije mišljenje.
Davatelj usluge mora imati blagajnički minimum
"Ova je problematika definirana Zakonom o obveznim odnosima, s obzirom da se radi o čistom ugovornom odnosu. Osiguranje sitnog novca, odnosno naplata cijene, uvijek moraju ići na teret davatelja usluge. Zamislite da vam u autobusu vozač, kad kupujete kartu, kaže da prošetate do sljedeće stanice i razmijenite gotovinu jer vam nema odakle vratiti ostatak... Vjerojatno biste se zapanjili i bili biste u pravu. Trgovac, odnosno, davatelj usluge, uvijek je dužan kod sebe imati blagajnički minimum", objasnila je Iskra Maras, pravna savjetnica "Splitskog potrošača".
Gotovina najdraža
Ako se trgovcu ne da "bakćati" s kovanicama, neka potrošaču, dodaje Maras, osigura plaćanje putem kartice, odnosno neka instalira POS-uređaje u svom prodajnom prostoru.
"To im se, međutim, ne da jer bi onda trebali plaćati naknadu od tri do pet posto u slučaju plaćanja na rate ili, pak, dva posto ako se iznos skida direktno s electron bankovne kartice. Većini je ipak draže dobiti gotovinu, no u tom slučaju oni se moraju pobrinuti za sitniš", zaključuje Iskra Maras.
