Europski sud za ljudska prava 14. studenoga proglasio je nedopuštenim zahtjev Silvija Palešćaka, koji je prigovarao povredi pozitivne obveze države zbog nemogućnosti ostvarenja kontakata s djetetom, nepostojanju učinkovitog pravnog sredstva za tu problematiku i prekomjernom trajanju postupka pred domaćim sudom.
"Središnje pitanje ovog predmeta bilo je jesu li domaće vlasti poduzele sve potrebne korake kako bi podnositelj imao pravo na kontakt sa svojom kćeri. Europski sud je primijetio da su pravosudne i socijalne službe tijekom cijelog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se vodio radi odluke s kojim će dijete roditeljem živjeti i radi uzdržavanja, održavale redovite procesne aktivnosti (ročišta, imenovanja socijalnih radnika za nadzor nad mjerama roditeljskim skrbi, itd.), bez nepotrebnih odgađanja. S druge strane, podnositelj je prouzročio brojne odgode kontakata neprekidnim zastrašivanjem socijalnih radnika, zbog čega ih je ukupno jedanaest samoinicijativno zatražilo razrješenja s mjesta voditelja nadzora", navodi se u priopćenju sudske odluke.
Nadalje, Europski sud je primijetio da su se kontakti
podnositelja i kćeri redovito održavali, izuzev razdoblja između
listopada 2015. i svibnja 2016. Međutim, u tom razdoblju sam
podnositelj je odbio prijedlog centra za
socijalnu skrb za privremenim održavanjem kontakata u javnoj
ustanovi. Podnositelj i dijete su bez poteškoća nastavili svoje
kontakte u svibnju 2016., a odluka o zabrani susreta s djetetom
prije odgovarajuće stručne obrade je donesena u skladu s
najboljim interesima djeteta. Prema tome, nedostatak
kontaktiranja tijekom spornog razdoblja nije ostavio
nepopravljive posljedice na njihov odnos, pa je stoga
podnositeljev prigovor bio očigledno neosnovan, te je isti
odbačen temeljem čl. 35. st. 4. Konvencije.
S obzirom da je domaći postupak pokrenut u srpnju 2013., a
pravomoćno je okončan u lipnju 2019., te da je u međuvremenu
Ustavni sud RH podnositelju dodijelio naknadu za prekomjerno
trajanje ovog postupka u iznosu od oko 1.300 EUR, Europski sud je
smatrao da taj iznos predstavlja odgovarajuću naknadu za
pretrpljenu povredu, pa stoga podnositelj više nije "žrtva"
povrede prava na suđenje u razumnom roku.
"Ova odluka je konačna te je dostupna na web stranici Suda na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupan na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava", stoji u priopćenju.
