Nakon presude Visokog prekršajnog suda kojom je odlučeno kako Marko Perković Thompson može uzvikivati “Za dom spremni” u pjesmi Čavoglave te kako to ne predstavlja prekršaj, regirao je Ustavni sud jasnim priopćenjem u kojem ističu kako su u nekoliko odluka kazali kako je pozdrav ZDS neustavan.
U polemiku su se ubrzo uklučili i političari i šira javnost, na što je oštro reagirala Udruga hrvatskih sudaca. Osim „političara medicinskih i biomedicinskih znanosti koji bi se trebali posavjetovati s nekim tko razumije pravio“, Udruga proziva i profesore sa pravnog fakulteta čije izjave, prema Udruzi „pokazuju da prije davanja izjava nisu pročitali priopćenje Visokog prekršajnog suda od 4. lipnja 2020. Neke od izjava pokazuju da niti ne poznaju odredbe Zakona o sudovima, osobito članka 38. do 40. toga zakona.“.
Svako tijelo mora ozbiljno shvaćati kritiku građana, osobito sudstvo
U privatnoj objavi na Facebooku, na kritike udruge sudaca reagirao je i najmlađi ustavni sudac Goran Selanec ističući kako „Svako tijelo državne vlasti podložno je kritici građana, pa i onoj oštroj ili nepristojnoj. Na kritiku građana dužno je reagirat s poštovanjem prema onima čijem dobru služe kao vlast i argumentirano“. Poručuje da kritiku građana osobito ozbiljno mora shvaćati sudska vlast, jer za razliku od zakonodavne i izvršne grane sudska vlast nije dužna svake četri godine tražit obnovu povjerenja građana.
„Kod sudske vlasti poštivanje ustavom propisanih ovlasti i postupovnih okvira s jedne strane i kritika javnosti druge strane predstavljaju temeljne oblike demokratske kontrole građana i zaštite od samovolje.“
Objavu prenosimo u cijelosti.
'Osnovni cilj Ustava je zaštita građana od samovolje bilo kojeg tijela državne vlasti'
"U modernim demokracijama temeljna svrha Ustava je spriječit i suzbiti arbitrarnost postupanja državne vlasti. Zaštiti građane pojedince od samovoljnog, kapricioznog, nerazumnog postupanja bilo kojeg tijela državne vlasti.
U osnovi Ustav je kolekcija institucionaliziranih mehanizama koji služe upravo toj svrsi:
- podjela državne vlasti na tri zasebne grane i njihove određene nadležnosti i ovlasti - načelo kočnica i ravnoteža u odnosima među granama državne - propisana forma postupaka van koje prestaju ovlasti dane nekom tijelu - temeljna prava i slobode koje predstavljaju štiti prema pretjeranim postupcima tijela državne vlasti, pa tako i sudske - načelo razmjernosti koje zabranjuje državi one korake koji nisu opravdani javnim dobrom, nisu sposobne ostvariti to dobro ili nisu nužne da bi se ono zaštitilo - načelo jednakosti pred zakonom koje traži od tijela državne vlasti da različito nepovoljno postupanje prema pojedincu ili skupini kojim odstupa od ustaljenog ili povoljnijeg postupanja koje pruža nekoj drugoj skupini opravda jako uvjerljivim javnim interesom - institucije ustavne kategorije (HNB, DSV, Pučka pravobraniteljica) kojima je cilj štititi određena područja od utjecaja svakodnevnih partikularnih političkih interesa i voditi se isključivo objektivnim profesionalnim razlozima u službi javnog dobra - itd, itd, itd, mehanizama ima previše za pobrojati
Sloboda izražavanja jedan je od temeljnih osigurača
No, jedan od temeljnih i najučinkovitijih ustavnih osigurača od arbitrarnog, kapricioznog, samovoljnog postupanja državne vlasti je sloboda izražavanja. Slobodna javna rasprava bez cenzure i ikakvih prijetnji od strane državne vlasti. Svako tijelo državne vlasti podložno je kritici građana, pa i onoj oštroj ili nepristojnoj. Na kritiku građana dužno je reagirat s poštovanjem prema onima čijem dobru služe kao vlast i argumentirano.
Kritika i mehanizmi kao temeljni oblici kontrole
To se posebno odnosi na ona tijela državne vlasti koja uživaju ustavni privilegiji nezavisnosti od političkog utjecaja kojem su podložne ostale dvije grane državne vlasti. Za razliku od zakonodavne i izvršne grane sudska vlast nije dužna svake četri godine tražit obnovu povjerenja građana. To ne znači da građanima nije odgovorna. Nitko tko obnaša vlast nema dozvolu postupati arbitrarno i samovoljno čak ako je ta vlast uživa ustavni privilegiji nezavisnosti.
Kod sudske vlasti poštivanje ustavom propisanih ovlasti i postupovnih okvira s jedne strane i kritika javnosti druge strane predstavljaju temeljne oblike demokratske kontrole građana i zaštite od samovolje.
Prozvani profesori argumentirano uzvratili Udruzi
Na oštro priopćenje udruge u reagirali su i sveučilišni profesori zagrebačkog Pravnog fakulteta Alan Uzelac, Zlata Đurđević i Đorđe Gardašević. Reakciju, objavljenu u Jutarnjem, prenosimo u cijelosti.
"Udruga hrvatskih sudaca (UHS) je u subotu na svome portalu objavila priopćenje u kojem reagira na više medijskih komentara na odluku Visokog prekršajnog suda, uključujući i tekst Jutarnjeg lista u kojem tri sveučilišna profesora pravnih znanosti komentiraju odluku sjednice svih sudaca toga suda.
'Pokušavaju utišati javnu kritiku; uvjereni smo da štete ugledu sudbene vlasti'
Priopćenje o kojem je riječ uvredljivim i difamatornim jezikom pokušava utišati javnu kritiku sudskih odluka, čak i onda kada ona dolazi iz akademskih krugova. U nepotpisanom tekstu, sastavljenom bez mogućnosti da se šire konzultira članstvo te udruge, autor ili autori priopćenja u bitnome poručuju da profesori pravnih znanosti, koji su specijalisti u područjima o kojima su davali izjave, nisu uopće pročitali relevantne akte i propise. Uvjereni smo da takvo priopćenje udruge koja bi se trebala skrbiti za visoke stručne standarde u radu sudbene vlasti predstavlja težak udarac ugledu sudbene vlasti te da šteti sudačkoj neovisnosti i stručnim interesima sudaca.
'Tvrde da odredbe uoće ne poznajemo, a to predajemo na fakultetu'
Kao profesori Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji smo zasebno i bez uzajamnih konzultacija na upit novinara dali identične ili vrlo slične ocjene o odluci o kojoj je riječ, želimo naglasiti da ostajemo pri svojim izjavama te da su one utemeljene na elementarnim znanjima predmeta koje predajemo na studiju prava. O odredbama čl. 38. do 40. Zakona o sudovima, koje prema priopćenju UHS-a uopće ne poznajemo, predajemo studentima te pišemo znanstvene radove, jednako kao i o temama zakonske i ustavne nadležnosti sudova i pojedinih sudskih tijela, razlikovanju činjeničnih i pravnih pitanja, pravnim shvaćanjima sudova, unutarnjim izvorima prava te njihovoj hijerarhiji. Rado bismo upoznali neimenovane osobe iz izjave UHS-a koje bolje razumiju ovu “problematiku” kako bismo s njima argumentirano razmijenili svoje stavove o ovim temama.
Javnosti radi želimo ponoviti da se u državi utemeljenoj na vladavini prava nadležnost i sastav sudova uređuju zakonom. O prekršajima po zakonu odlučuje u drugom stupnju Visoki prekršajni sud u vijeću od tri suca (čl. 97. ZP). I inače po Zakonu o sudovima sudovi u drugom stupnju sude kao suci pojedinci ili sudska vijeća (čl. 7. ZS). Sudski odjeli i sjednice svih sudaca su po Zakonu o sudovima tijela sudske uprave koja uz to obavljaju određene druge poslove, pa tako mogu i raspravljati i o ujednačavanju sudske prakse, ali nisu nadležni odlučivati u konkretnim predmetima. Razmjena mišljenja koja može pomoći sucima da sagledaju sve argumente je korisna, pa stoga i Zakon o sudovima propisuje da se na sjednice sudskih odjela može pozvati profesore prava, znanstvenike i istaknute stručnjake (čl. 40. st. 3. ZS).
Prekršene su ustavne i zakonske odrebe te nametnuta proturječna odluka
Zakonom o sudovima ovlašćuje se sudske odjele da većinom glasova zauzimaju pravna shvaćanja, to jest donose apstraktni stav o tome kako većina sudaca u sastavu suda ili odjela shvaćaju (tumače) određene pravne norme. Time se sjednice ovih tijela ne ovlašćuje da sude u konkretnim pravnim stvarima, što je upravo bila učinila sjednica svih sudaca Visokog prekršajnog suda. Napominjemo da ovime nisu samo prekršene ustavne i zakonske odredbe o nadležnosti, nego je također snagom “demokratskog centralizma” nametnuta proturječna odluka koja odstupa od ranije prakse VPS-a (koju vijeće svih sudaca VPS-a navodno i dalje podržava) da bi se ta praksa u konkretnom slučaju izuzela iz primjene.
Time je u postupku u kojem nije osigurana kontradiktornost i u kojem se nisu saslušale stranke donijeta arbitrarna odluka od strane nenadležnog tijela, čime se odstupilo i od nekih temeljnih ustavnih postulata: podjele funkcija između sudbenih i upravnih tijela, prava na pošteno suđenje, prava na zakonitog suca, neovisnosti sudaca i sudskih vijeća koje smiju odlučivati samo na temelju zakona, a ne i prisilnih uputa drugih tijela te pravila da se sudska odluka može donijeti samo u propisanom zakonskom postupku, a mijenjati samo povodom zakonom propisanih pravnih lijekova.
Odluka koju je na sjednici svih sudaca donio Visoki prekršajni sud nije pravno shvaćanje već utvrđivanje pravnorelevantnih činjenica u konkretnom predmetu. To može potvrditi već i površni pregled ranijih pravnih shvaćanja Visokog prekršajnog suda kao i Vrhovnog suda RH u kojima takve prakse nema. Niti jedno od njih ne sadrži činjenični opis prekršaja i kaznenog djela iz konkretnog predmeta već isključivo tumačenje pravne norme, niti jedno ne sadrži ime okrivljenika, konkretnu pjesmu, skladbu ili tekst, dužinu izvođenja pjesme i sl. Da bi se donijelo pravno shvaćanje potrebno ga je formulirati kao tumačenje apstraktne pravne norme, a ne kao podvođenje konkretnog činjeničnog stanja pod pravnu normu.
Pravna srž neustavnosti i nezakonitosti odluke Visokog prekršajnog suda.
Pod krinkom načela zakonitosti i ujednačenosti sudske prakse, višekratno se krše upravo ova dva načela. Prvo davanjem uputa ili direktiva sucima Visokog prekršajnog suda, a drugo nepoštovanjem odluka Ustavnog suda. Uspostavljanjem obvezujuće upute prekršeno je načelo interne sudačke neovisnosti koje je prema stavu Venecijanske komisije jednako tako važno kao vanjska sudska neovisnost. “Svaka sutkinja bez obzira na njezin položaj u sudskom sustavu, izvršava jednaki autoritet da sudi. U suđenju ona mora biti neovisna u odnosu na druge suce kao i na predsjednicu suda ili druge sudove.“ (CDL(2007)003 at 61). Ujednačavanje sudske prakse prema nižim sudovima se vrši prvenstveno kroz sustav pravnih lijekova, a u okviru viših sudova zauzimanjem pravnih shvaćanja koja međutim ne ovlašćuje te sudove da donose odluke o podvođenju konkretnih činjenica pod pravnu normu.
Međutim, provalija u koju je upao Visoki prekršajni sud uvjetovana je prirodom pravne norme koja je apstraktno slijepa i nije podložna iznimkama za određene pojedince. To je pravna srž neustavnosti i nezakonitosti odluke Visokog prekršajnog suda.
Presude se ne mogu temeljiti na odlukama Vladinog tijela
Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava (čl. 115. st. 3. Ustava RH). U izvore najvišeg ranga ubrajaju se i odluke Ustavnog suda. Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka osoba, uključujući i sudove. S druge strane, sudovi ne sude na temelju preporuka tijela koje je osnovala Vlada. Stoga je i Ustavni sud RH u svom Priopćenju vezanom uz odluku sjednice svih sudaca Visokog prekršajnog suda RH uputio na svoje ranije odluke, a to su odluke od 25. svibnja 2016., 18. listopada 2016, 8. studenog 2016. i 10. listopada 2017.
Ignorirajući navedene odluke Ustavnog suda, suprotno tvrdnji Visokog prekršajnog suda, krši se zahtjev za ujednačenošću sudske prakse u smislu odluka Europskog suda za ljudska prava te se daje prednost preporuci Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koja je ad absurdum podržala odluke Visokog prekršajnog suda, a ne odlukama Ustavnog suda. Nakon što je Ustavni sud potvrdio odluke Visokog prekršajnog suda kao ispravne, zauzeta pravna stajališta u tim odlukama su postala konstitucionalizirana i njih više niti jedan redovni sud, pa niti Visoki prekršajni sud ne može mijenjati, a kamoli zauzimati kvazi pravna shvaćanja.", navodi se u reagiranju kojeg poptisuju Prof. dr. sc. Alan Uzelac, Prof. dr. sc. Zlata Đurđević te Izv. prof. dr. sc. Đorđe Gardašević'
