Dan poslije izbora u pravilu donosi otriježnjenje, kako onima koji su izbore dobili, tako i onima koji su ih izgubili, ili su posve podbacili. Razlika je samo u kvaliteti triježnjenja, pa dok se jedni bude s osmijehom na licu, drugi se bore s glavoboljom.
Davor Bernardić, sada već bivši čelnik SDP—a, dan poslije došao je pred novinare s kiselim osmijehom na licu da javnosti kaže kako se povlači i kako više ne kani biti predsjednik najjače oporbene stranke. U svom obraćanju nije spominjao riječ ostavka, nije kazao kani li ostati u politici ili posve iz nje izaći, ali je zato poprilično forestgampovski višekratno ponovio kako je život nekada fenomenalno nepredvidljiv. I život je, takav nepredvidljiv, krenuo dalje. Televizijske kamare ispratile su čelnika SDP-a kako s kolegama čelnicima stranaka Restart koalicije odlazi u susret tom nepredvidljivom životu. Nikšu Vukasa ulovile nisu, a možda je trebalo, jer on je onaj koji je Bernardića dopratio do mikrofona pred njegovo završno obraćanje, onako kako glavnom tajniku stranke i dolikuje. Samo, dok se Bernardić makar kiselo smješkao, Vukaso lice se činilo poslovično natmureno.
Jedan 35.607 glasova, drugi 132 i oba idu u Sabor
Nikše Vukasa, još uvijek glavnog tajnika SDP-a, mediji su se brzo i žestoko uhvatili netom nakon objave izbornih rezultata. Na meti se našao zbog preferencijalnih glasova, onih koji uvelike sugeriraju koliko je kandidat narodu poznat, prepoznatljiv, važan, ili, na koncu, drag i prihvatljiv. Brojke tu znaju biti neumoljive; s jedne strane, tako, Vili Beroš, HDZ-ov ministar zdravstva sa 35.607 preferencijalnih glasova, a s druge Nikša Vukas sa 132 preferencijalan glasa, a oba mogu u Sabor.
Neumoljiva statistika otišla je i korak dalje. Vukas je, naime, bio treći u 1. izbornoj jedinici u kojoj je od 14 kandidata s liste Restart koalicije njih 11 imalo više glasova od njega. Rezultat bi bio loš i kad ste posve 'obično' ime s liste, no kad ste glavni tajnik najjače oporbene stranke rezultata je zabrinjavajući koliko i znakovit. Jer, Vukas je bio, barem se tako govorilo, desna ruka Davora Bernardića, pa ako je biračima neprepoznatljiva desna ruka onda je i logično da ostatak "tijela" ne prođe na izborima dobro. Dojam je da je glavni tajnik SDP-a, u dogovoru s prvim čovjekom SDP-a, odlučio ostati čovjek u sjeni i to mu je, u itekako uspjelo. Taj je 'uspjeh' tom veći i začudniji ako se zna definicija posla glavnog tajnika SDP-a: "Prema Statutu SDP-a, glavnog tajnika bira Glavni odbor na prijedlog predsjednika SDP-a. On organizira sjednice središnjih tijela SDP-a, izvršava naloge središnjih tijela SDP-a, koordinira stručnim i administrativno-tehničkim osobljem SDP-a, koordinira rad tajnika organizacijskih oblika SDP-a, koordinira izvršne tajnike, te obavlja druge poslove u skladu sa Statutom SDP-a."
Stabilizacija poslovanja, ali ne i izbornog uspjeha
Na istim tim stranačkim stranicama piše i da je za glavnog tajnika stranke Vukas izabran 24. ožujka 2018. godine. Na poziciju dolazi s mjesta poslovnog direktora SDP-a na koje je došao u siječnju 2017. te je, kako piše, pokrenuo proces restrukturiranja poslovanja stranke koje je rezultiralo značajnim uštedama i stabilizacijom poslovanja. A na mjesto poslovnog direktora SDP-a došao je s menadžerske pozicije u Krašu. Vukas je, piše, diplomirani agronom, rođen 1975. i rodom iz Dubrovnika, živi u Zagrebu i otac je dvoje djece.
Tek nešto malo više Vukas je otkrio javnosti u svom možda i jedinom velikom intervju, onom što ga je u finišu kampanje dao "Jutarnjem listu" i to kao najbliži suradnik Davora Bernardića. Socijaldemokraciji ga je naučio, ili pak socijaldemokracijom 'zarazio' njegov prvi poslodavac kod kojeg je radio pet godina. Tvornica Kraš ga je pak praktički dobila u amanet kupivši poljoprivredno imanje kompanije u kojoj je radio na kojem je i danas Krašograd, taman da Vukas negira bilo kakvu povezanost s Nadanom Vidoševićem koji je za Kraš zemljište kupio. U Krašu radi deset godina, sve dok Bernardić nije dobio unutarstranačke izbore, pa mu ponudio da bude poslovni direktor. Znali su se njih dvojica od ranije. Vukas je član SDP-a od 2006., aktivan u Mjesnoj organizaciji Stenjevec, a tri godine kasnije počinje njegova suradnja s Bernardićem kao tadašnjim predsjednikom Gradske organizacije. Za njegova mandata kao poslovnog tajnika stranka se financijski konsolidira, a ono konačno zatvaranje svih kredita bilo je planirano nakon osvajanja velikog broj mandata.
Najbolja politička platforma u zemlji?
Na posve konkretan upit je li on arhitekt Restart koalicije, Vukas odgovora kako je stvaran arhitekt Predsjedništvo na čelu s Bernardićem. Ono što je bila njegova zadaća jest sudjelovati pregovorima s koalicijskim partnerima pa napraviti najbolju političku platformu u zemlji. Barem se arhitektima činila da je najbolja. Očekivao je, naime, Vukas preko 60 mandata, no nije se dogodilo, baš kao ni dobar rezultat u II, VI i VII jedinici. Oni koji su bili zadnji na listama u Sabor su ušli preferencijalnim glasovima što sugerira da su i liste po slabom krojnom arku krojene, a val zajedništva kojeg je prizivao Vukas prepoznao je malo tko možda i zato što ga nije ni bilo. Štoviše, unisona je ocjena javnosti bila da su liste slagane isključivo po osobnim preferencijama čelnika stranke, a to u pravilu ne donosi dobra.
Odgovornost Vukasa pri tom je golema, tim više što im sam u tom intervju veli da su Bernardić i on funkcionirali kao tim, zajednički prolazili kroz sve situacije i to na dnevnoj bazi, da bi na kraju dana odluka bila Bernardićeva. Prevelika iskrenost i otvorenost u komunikaciji bila je jedina mana koju je Vukas imao na račun Bernardića, ali može to, pametno zaključuje, na koncu biti i vrlina.
Tko je kriv?
Nešto je tu pošlo po zlu. Možda desna ruka nije znala što joj radi lijeva, s obzirom da se netom nakon izbora pojavila i medijska špekulacija kako je neke od ključnih Bernardićevih poteza kreirao stručnjak za odnose s javnošću Siniša Jagodić, iz sjene dakako. Za Vukasa će ljudi reći da je i organiziran i operativan, Bernardić je eto iskren i otvoren, ali na izborima se podbacilo do razine debakla. Tko je kriv!? Logikom Vukasovog odgovora na pitanje tko je arhitekt, krivo je cijelo Predsjedništvo. Povijest međutim uči kako se tu nikom neće dogoditi ništa.
Bernardić je odmoru, a ako tko iz Predsjedništva ispadne upast će ako ništa u saborske klupe, a i Vukas će put Markova trga pa pričekati informaciju za kakvu desnu ruku će se opredijeliti Bernardićev nasljednik. On teško da će to biti sada kad je lov na Bernardićeve ljude makar neslužbeno otvoren.
Nije lako glavnim tajnicima SDP-a
Nikola Vukas, čovjek kojeg su zvali desnom rukom Davora Bernardića i arhitektom Restart koalicije, na mjesto glavnog tajnika došao je nakon Zvane Brumnića. Na ovom izborima Brumnić je osvojio samo 223 glasa u VII izbornoj jedinici. S druge, pak strane, Gordan Jandroković, glavni tajnik HDZ-a, u II je izbornoj jedinci osvojio velikih 17.364 preferencijalnih glasova. A poslovi im isti, jer po definiciji na stranicama HDZ-a "glavni tajnik HDZ-a upravlja Glavnim tajništvom, u čijem sklopu djeluju Ured glavnog tajnika, Odjel za logistiku i financije, Odjel za medije, komunikaciju i digitalne medije, Odjel za analitiku i članstvo te tri pomoćnika glavnog tajnika i glavni pravni savjetnik"“.
Očito, nije lako biti glavni tajnik SDP-a, njih kao da prati neka loša kob.
No, Nikša Vukas mlad je čovjek, a život je nekad fenomenalno nepredvidljiv. Možda se, tko zna, s Markova trga uzdigne poput feniksa sve do, zašto ne, Jandrokovićevih preferencijalnih glasova, moći i popularnosti. Nepredvidljiv život itekako trpi i takva nepredvidljiva rješenja.
