U HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u dva gostovao je nezaposleni radnik iz Osijeka i član Radničke fronte Željko Budić.
Budić je protuzakonito dobio otkaz dok je bio bolestan. Sudska presuda u njegovu korist je donesena, ali mu se novac nije mogao isplatiti. Njegova obitelj ima petero članova i žive od 3.600 kuna mjesečno, a ovršitelji im dolaze zbog 7.000 kn duga.
Radnička solidarnost
Njegov dug platio je jedan vozač tramvaja, iako živi kao podstanar i jedini u svojoj obitelji radi. "To je je ta radnička solidarnost", rekao je u emisiji Budić. Dodao je kako ne vjeruje u dijalog između radnika i kaptalista jer se radi o "dijalogu gospodara i sluge".
"Radnička fronta se, nasuprot drugim političkim strankama, teži organizirati horizontalno, ništa ne nudi. Pozivamo radnike i studente da nam se priduže u borbi za pravednije društvo. Namamo jednog vođu, demokratskim putem smo izabrali voditelje podružnica. Ako je neki kapitalist dobar, ne znači da je dobar i kapitalizam kao društveno uređenje", odgovorio je na optužbe u medijima da je Radnička fronta "salonska ljevica" i da njihovi članovi rade "na državnim jaslama".
Programske odrednice
Radnička fronta se zalaže da omjer između minimalne i maksimalne plaće bude 1:4., kao i za nacionalizaciju poduzeća koja ne isplaćuju plaće i prekovremeni rad te nacioalizaciju banaka. Zalažu se da se Hrvatski dug reprogramira i ukine - pozivaju se na odluku iz 1953. donesenu na konferenciji u Londonu kojom je Njemačkoj ukinuto 70% duga, a ostatak je reprogramiran dok Njemačka ne "stane na svoje noge". Tada je i Grčka ukinula dug Njemačkoj.
Zalažu se i za prestanak financiranja vjerskih zajednica. "500 milijuna kuna izdvaja se za siromašne, a 'vjerski porez' plaćamo 600 milijuna kuna", ističu.
"SDP i HDZ su dva kraja istog štapa koji već 20 godina udaraju po radnicima", kazao je Budić. Od Živog zida se razlikuju jer je Radnička fronta sistemska stranka, a Živi zid nema kvalitetan program, rekao je.
Radnička fronta zalaže se za demokratski socijalizam 21. stoljeća u kojemu ne bi bilo ekstremnih razlika u bogatstvu. Vlasnici sredstava za proizvodnju bili bi građani i radnici. Dobit bi se reinvestirala, ali bi se ekstra profit dijelio i radnicima. Smatra kako se time ne bi destimuliralo poduzetništvo. "Ako postoji ideja, i država pomogne da se ta ideja realizira, zašto se dio zarade o tome ne bi vratio toj državi i koristio na opće dobro", poručio je Budić.
