"Slažem se s predsjednikom Ivom Josipovićem kako bi bila riječ o veleizdaji da su upravljačka prava u Ini za mito prepuštena MOL-u. Ali, to je laž, koja u sudskom procesu ničim nije dokazana", tvrdi nekadašnji premijer Ivo Sanader i dodaje kako je tu laž plasirao Robert Ježić nakon što je četiri mjeseca proveo u zatvoru, te tako kupio slobodu i oprost od kaznenog progona.
"Kada bi bilo točno da je on za moj račun primio navodno mito od MOL-a, on bi u tom slučaju bio supočinitelj kojega bi trebalo kazneno goniti. A on je slobodan. Ježić za svoje neistinite tvrdnje nije ponudio nikakve dokaze, ali se nagodio s tadašnjim državnim odvjetnikom da mene lažno tereti za svoju slobodu", navodi Sanader.
Svjestan je, kaže, kako je njegov odlazak s mjesta predsjednika Vlade 6. srpnja 2009. mnoge povrijedio, no ponavlja kako je to učinio jer članstvo Hrvatske u Europskoj uniji nije htio plaćati državnim teritorijem.
"Nisam pristao na takvu trgovinu. Uskoro će se pokazati sva istina oko toga. Kad sam šest mjeseci nakon ostavke 3. siječnja 2010. prvi put o tome javno progovorio postao sam opasan. Tada je krenuo moj politički progon koji traje do danas".
Sanader tvrdi da predsjednik Josipović nije u pravu kada o veleizdaji govori u kontekstu sadržaja samih ugovora s MOL-om iz 2009. jer na ta pitanja gleda kroz prizmu dnevne politike.
"Dugi i teški pregovori"
"Danas dnevna politika govori jedno, jučer je govorila drugo. Hrvatski je sabor na svojoj 20. plenarnoj sjednici (2010.) dakle godinu i više dana nakon moje ostavke, na temelju rezultata Istražnog povjerenstva zaključio da su dotični ugovori u hrvatskom interesu. Činjenica je da je Ina poslije sklapanja tih ugovora sjajno poslovala sve dok oko nje nisu počele razne igre, kao što je npr. i ova posljednja nazovi studija, koju nije proizvela nikakva američka konzultantska kuća nego Jasminko Umičević koji je izbačen iz Ine", kaže se u pismu.
Raspodjela upravljačkih prava između MOL-a i hrvatske Vlade pregovarala se nekoliko dugih i teških mjeseci, i to nakon što je MOL stekao 48 posto dionica Ine, a da mu Vlada iz svog potfelja nije prodala ni jednu, dok je Vlada imala 45 posto, ističe Sanader.
Promjenu odnosa u upravljačkim pravima diktirao je i međudioničarski ugovor iz 2003., a na nju smo pristali iz uvjerenja da ni mi ne bismo htjeli da netko s manje dionica ima više upravljačkih prava, naglašava Sanader.
Vjerovali smo da jamstvo poslovnog uspjeha nisu krvna zrnca nego sposobnost, dok smo hrvatske strateške interese u Ini zaštitili skupinom tzv. zadržanih prava. Vlada je taj ugovor prihvatila nakon što su ga podržali predsjedništvo HDZ-a i koalicijski partneri, stoji u otvorenom pismu Ive Sanadera.
