Neki dan san prvi put svatila da naš Kerum ima u stvari meko srce i neviđenu sposobnost suosjećanja sa pučanstvon. Naime, izjavija je da nije u redu da se ljude maltretira sa onin pričama o njegovoj smjeni, a tako nešto može izjavit samo čovik koji je svjestan kako je bolno u judima budit lažne nade pa ih poslin iznevjerit. Svako ko zna zbrojit dva i dva, zna da Keruma mogu smijenit samo oni koji uopće glasaju, a glasaju samo njegovi simpatizeri, jer da nije tako, ne bi ni bija izabran. Ako dakle glasaju samo oni koji ga vole, nema šanse da ga oni i smijene. Problem broj dva: čak i da ga njegovi birači više ne vole, opet ga je nemoguće smijenit, jer, po mojin privatnin anketama, za njega u stvari niko nije glasa, čak ni oni koji su ga birali. Drugim ričima, Kerum uopće nikad nije ni bija izabran, a kako se naša tamo di se naša, ostat će još jedna od velikih splitskih misterija.
Šta se tiče iznevjerenih obećanja, o tome najviše znaju ljudi koji su bez posla, a pogotovo nezaposlene samohrane majke. Postoji neka urbana legenda o tome da samohrane majke imaju blagu prednost pri zapošljavanju, ali te glasine nikad nisu potvrđene.
A imate li dice?
Zadnji razgovor koji san ja imala u vezi eventualnog zapošljavanja, nije se baš najsritnije završija, valjda zato šta najsritnije nije bija ni započeja. Sidin ja tako u nekom uredu, a moj potencijalni poslodavac nasuprot mene namršteno privrće moj CV.
"Vidim, ovdje piše da ste samohrana majka?"
"Da", odgovaran ja sa osjećajem krivnje.
"A imate li djece?"
I sad, šta ću. Skočija mi je tlak.
"Ma kakvi, koja dica, šta je vama. To 'samohrana majka' mi je u stvari prezime od bivšeg muža."
Pomozi sam sebi, pa ću ti i ja pomoć
Nije me zaposlilo. A nije zaposlilo ni moje prijateljice od koji su neke još samohranije od mene jer imaju po dvoje dice, a ja samo jedno. Nakon šta smo godinama obijale vrata raznih firmi, zaključile smo da nam je najbolje uvatit se samozapošljavanja. Ako naš gradonačelnik može bit samoizabran, možemo se i mi samozaposlit, mislile smo. Osim toga, i Nevenka nan je lipo rekla: "Pomozi sam sebi, pa ću ti i ja pomoć."
Tako smo zamalo postale poduzetnice.
Jedna od njih je dakle bila upisala tečaj medicinske masaže, završila uspješno tečaj, stan pritvorila u ordinaciju, kupila stol za masažu, nabavila ambijentalnu muziku i krenila. Nakon šta je u lokalnin novinama objavila oglas, stvarno su joj se ljudi počeli javljat. I sve je išlo dobro, već se počela nadat da je riješila pitanje egzistencije, dok se nije dogodija mali nesporazum. Jedan dan joj se na oglas javija neki tip šta je ono "medicinska masaža" malo drugačije iščita. Doša on kod nje, ona ga uvela u sobu i naložila mu da skine sve sa sebe osim mudanata.
Skidanje mušterija
"A mogu li skinit i mudante?", pita on revnosno.
"Ne, to nije potrebno", odgovori ona pristojno, još ne kužeći u šta se uvalila.
"Ali ja bih skinuo mudante", nepokolebljivo će ovaj opet. Sa značajnim pogledom.
Tu se njoj bidnoj upalila svićica.
"Slušajte, ja vam se ne bavim time."
Međutim, tip se nije da tako lako uvjerit u to da se ona ne bavi time, pa je natezanje trajalo još nekoliko minuta, dok ga nije izbacila iz stana prijeteći mu policijon. Poslin toga je zatvorila ordinaciju.
Moja druga prijateljica, poučena iskustvom ove prve, odlučila je također da će se samozaposlit, ali da će se bavit isključivo onim djelatnostima koje ne iziskuju skidanje mušterija. Tako nam je jednog dana objavila da pokreće obrt pravljenja ekoloških sapuna. Već videći sebe kako štanca ekološke, mirišljave sapune ka Hektor i zarađuje basnoslovne sume, krenila je u akciju.
Samohrana i samozapaljiva
Prvo je cilu kužinu prilagodila svojoj budućoj djelatnosti, a potom saznala sve šta triba, te otkrila da proces pravljenja sapuna nije tako jednostavan ka šta se njoj činilo. Prvo, samo za nabavit sve sastojke, triba valjda proputovat pola Europe. Te eterična ulja, te razne gline, mljevene biljke, mlijeko, med, začini, paprika za boju, pa neka kurkuma, cimet, kava, ječmene pahuljice, aloa, ovo, ono, dva miseca je samo nabavljala osnovne sastojke. Kad je napokon sve skupila, pojavilo se pitanje u čemu sve to mućkat. Sva srića, sitila se da ima dva cila kompleta zeptera šta je bila dobila ka poklon za vinčanje, ostalo od bivšeg muža. I onda ko kaže da bivši muževi nisu potpora u napretku svojim samohranim bivšim ženama.
Između ostalih sastojaka, tribalo je nabavit i natrijev hidroksid, a koji nije baš sasvim bezopasan ako čovik ne zna kako ga mišat sa drugim supstancama. Oni od kojih je skupila informacije, naglasili su joj da triba naprimjer vodu dodat u taj natrijev hidroksid, ali nikako obratno, jer ako dodaš natrijev hidroksid u vodu, dođe do neke vulkanske reakcije. Ukratko, poslin prvog pokušaja, pri kojem je skoro digla u zrak i kužinu, i samohranu sebe, i nevine suside (iako susidi, ako se mene pita, nikad nisu nevini), u CV je dodala uz ono "samohrana" još i "samozapaljiva" i odustala od sapuna.
Nakon svih tih bezuspješnih poduzetničkih projekata, više-manje smo digle ruke od samozapošljavanja. Ali ne gubimo nadu. U ovoj zemlji samohrane majke ipak imaju prednost pri zapošljavanju. Pritom, jedini i osnovni uvjet za uspješno zapošljavanje je taj da po mogućnosti nemamo dice.
