Hrvatska je postala poželjno odredište za strane radnike, ne samo iz susjednih zemlaja poput BiH i Srbije, nego i iz onih udaljenih poput Indije, Nepala, Filipina… Mnogi od njih ne dolaze ovdje raditi samo sezonske poslove, već se zapošljavaju i na onim cjelogodišnjima. Neki od njih ispričali su svoje životne priče za emisiju Labirint Hrvatske radiotelevizije.
Agencije u matičnim zemljama za rad u Europi naplaćuju iznose koji ni ovdje nisu maleni. Mnogo mjeseci prođe prije nego što se otplate krediti potrebni za dolazak.
"Kad sam došao iz Indije u Hrvatsku, platio sam 6000 eura za radnu dozvolu. Dakle, imam kredit. Sada šaljem novac svojoj majci. Oni će otplatiti kredite", kazao je za HRT Indijac Sandeep D'souza.
Založila zlatninu da bi došla raditi u Hrvatsku
Još veći kredit podigao je Niroy Pokhrel iz Nepala koji je u Hrvatskoj od prošle godine i radi u samoborskoj građevinskoj tvrtki s još deset sunarodnjaka.
"Kad sam došao 2022. još je vrijedila kuna, tako da moram platiti oko 50.000 kuna. U eurima oko 7000 sam uzeo na zajam, platio agenciji i došao ovamo", kaže Niroy.
Kad je Nazrin Timmapur prvi put došla prije šest godina, kako bi platila 2500 eura indijskoj agenciji poduzela je drastične mjere. Ta samohrana majka s troje djece, bez prihoda, založila je svoje zlato.
"Založila sam zlato u banku, uzela kredit od banke i dala taj novac agentu. Nakon što sam došla ovdje, šest mjeseci sam svaki mjesec slala novac banci i pokrila dug", ispričala je Nazrin.
Ona mnogo novca šalje kući svakoga mjeseca jer ondje ima dvoje djece kojima plaća školovanje.
"Svaki mjesec njima šaljem svoju plaću, a ovdje trošimo plaću moje kćeri", kaže.
'Želim da se moja djeca obrazuju, da ne ovise o drugima'
Novac za obitelj novac je za budućnost, dodaje. O sebi ne razmišlja, posebno sada kad je kći s njom i zajedno rade. Smještaj koji plaća poljoprivredna tvrtka napustila je zbog gužve pa živi u privatnoj kući, doduše vrlo skromno. S jednom plaćom mora platiti i stan i hranu.
"Da, i kupnju, možda 100 ili 200 eura ostane za nas. To nam je dovoljno jer smo zajedno, ja i moja kćer. Ona ne jede mnogo. Takav je život. Moramo izdržati", govori skromna Nazrin.
Najviše joj nedostaju njezino dvoje djece koje su ostali u Indiji. Radila je u Hrvatskoj pa otišla u Kuvajt gdje je bila dadilja, a onda se ponovno vratila u Hrvatsku. Ovdje radi naporan fizički posao u tvrtki za proizvodnju rajčica. Ustaje ujutro u 3:30, no nije joj to teško jer zna da sve to čini za svoju obitelj.
"Imam najniže obrazovanje. Za njih želim da rastu više od mene i sami se zalažu za sebe. Ne moraju ovisiti ni o kojoj osobi i ne moraju ovisiti ni o kome, a ako se vjenčaju, ne moraju ovisiti o mužu", kazuje Nazrin svoje želje.
'U Hrvatskoj imam slobodu, mogu raditi bilo što'
Njezina kći Muskan Timmapur Hrvatsku ne vidi samo kao mjesto zarade.
"U Indiji imamo previše ograničenja i pravila jer žene ne mogu izlaziti, djevojke ne mogu razgovarati s dečkima i ne mogu ništa učiniti same. U Hrvatskoj imam slobodu i mogu raditi bilo što, razgovarati s nekim dečkima ili negdje ići, uživati, kao prijatelj, razgovarati, ići bilo gdje. Sloboda je kad mogu provoditi svoje vrijeme kako želim", ističe ona.
Za Muskan je takva sloboda posve novi svemir, jer dolazi iz druge kulture. Planira ostati u Hrvatskoj.
"Dobro mi je, ovdje ću stanovati. Mogu dovesti i svoju sestru i ona može učiti ovdje, da obje živimo ovdje. Nakon toga mogu zvati brata i on može učiti ili nešto raditi ovdje. Oni mogu učiniti bilo što. Ja nisam studirala ništa. Ali oni studiraju. Moraju biti nešto u životu. I sve to jer moramo spriječiti mamu da dalje radi. Sad se mora odmoriti. Radit ćemo umjesto nje", govori Muskan.
Slave prvu filipinsku bebu rođenu ovdje
Tvrtka Mlinar zapošljava oko 400 filipinskih radnica i radnika. Nedavno je stigla i prva filipinska beba. Otac Jaypee Jagorin i majka Jean Cortes rade u proizvodnji posljednje dvije godine. I oni žele ostati u Hrvatskoj.
"Pa, to je to. Ovo je moj san. Prijavio sam se jer je plaća visoka, eto zašto. Onda sam vidio ljude ovdje. Dobri, prijateljski nastrojeni. Ne znam, možda ću tražiti boravište ovdje zbog moje kćeri. Ovdje je rođena, u Hrvatskoj", kazao je Jaypee za HRT-ov Labirint.
Želio bi, kaže, da mu kći živi u Hrvatskoj.
"Isto je na Filipinima kao i ovdje, ali velika plaća. 800 eura je moja plaća, ponekad pošaljem 300 eura na Filipine", kaže Jaypee i dodaje da je 500 eura dovoljno za njegovu malu obitelj.
Njegova supruga kaže da su se upoznali u Kataru.
"Nismo se odmah zaljubili. Kad smo došli ovdje, bili smo u istom društvu, prije i u istoj kući, onda smo razgovarali, izlazili na spojeve i zaljubili se", kaže ona.
U svoju domovinu žele, ali - samo na odmor
Kući na Filipine otići će, ali samo na odmor.
"Ako Zoe živi ovdje možemo joj dati veliku priliku. Možda ćemo kući na Filipine samo na odmor, a onda se vratiti ovamo. Dobro nam je ovdje i mislim da smo ovdje stabilni", ističe.
U Mlinaru Jaypee često radi noćne smjene, ali kaže da mu nije teško. Ondje je sve više zaposlenih Filipinaca, oko 30 posto.
"Zovem se Lara Luisa. Ja sam s Filipina i imam 32 godine. Radim ovdje u Mlinaru, ali prije sam radila u lancu prehrane na Filipinima od 17. godine. Onda sam otišla na Bliski istok u Kuvajt. Pokušala sam tražiti posao u Hrvatskoj jer sam čula mnogo, mislim, vidjela sam mnogo fotografija. Ovo more, država je vrlo lijepa i ljudi su susretljivi", priča Lara Luisa Castanos.
U njenoj obitelji ih je sedmero, a ona je najmlađa i osjeća se dužnom pomoći svojima.
"Trebam ih zbrinuti da mogu pomoći mojoj sestri i roditeljima, da mogu prehranjivati cijelu obitelj", kaže.
Neki planiraju ostati dulje. Jaypee je krstio kćer u Zagrebu i želi je upisati u vrtić. Drugi čekaju da se negdje drugdje pojavi bolje plaćen posao ili dođe vrijeme za povratak. Muskan za to vrijeme marljivo uči hrvatski jezik. A Filipinac Melchor Lundag Hrvatsku smatra mirnom zemljom.
"Ovdje sam samo zbog moje obitelji, tako da 70 posto svoje plaće šaljem njima", rekao je.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavonija sve privlačnija stranim radnicima. U malom selu grade Indijci, Nepalci, Filipinci: 'Plaća je bolja nego kod nas'
