Nije lako prepoznati patološku ovisnost o internetu u odnosu na ovisnost koju nameće suvremeni život o tehnologiji. U današnje vrijeme moderne tehnologije, svatko osjeća "efekt treće osobe", točnije, svaka osoba ne smatra da mediji ili moderna tehnologija utječe na njih u istoj mjeri kao na ostale. No, to je naše mišljenje kojim se pokušavamo uvjeriti kako nismo toliko podložni utjecaju svega što nas okružuje.
Slično se dogodilo i Mariu, prenosi Slobodna Dalmacija. Mario je imao 48 godina kad se "navukao" na internetsku igru koja je istovremeno uključivala tisuće online igrača širom svijeta. Počelo je s pola sata-sat igre dnevno, zapravo više noću, a doraslo do cjelonoćnog igranja. Na posao bi otišao neispavan, umoran, dekoncentriran, a i tamo bi nastavljao igrati da je imao priliku, no kao nastavnik u srednjoj školi to ipak nije mogao.
Potpuno su mu se poremetili odnosi sa suprugom i djecom, zanemario je fizički izgled, higijenu, "zaradio" je poremećaj spavanja, u pitanje je ozbiljno došlo njegovo zdravlje, a točka na kojoj je morao priznati da je postao ovisnik i da mora nešto poduzeti bila je kad se našao pred razvodom i otkazom.
Mario, s obzirom na dob, zapravo nije posve tipičan primjer internetske ovisnosti - radi se o poremećaju koji više zahvaća mlađu populaciju. Na žalost, ne postoje sustavne statistike o broju zahvaćenih spomenutim poremećajima, niti je ova vrsta ovisnosti još uvijek uvrštena u službenu psihijatrijsku klasifikaciju, kao što su to druge ovisnosti, primjerice ona o kockanju.
No, problem svakako postoji. U zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici "Sveti Ivan" na njega su reagirali skorim otvaranjem dnevne bolnice za internetske ovisnike, prve takve ustanove u Hrvatskoj.
"Bolnica je namijenjena punoljetnim osobama za koje, nakon što tim obavi individualnu obradu, zaključimo da su ovisne o internetu ili su na korak do toga, u fazi takozvane štetne uporabe", kazali su dr. Davor Bodor, psihijatar koji stoji iza koncepta dnevnih bolnica za ovisnike o alkoholu i kockanju, a sad i internetu, te dr. Irena Rojnić Palavra, psihijatrica koja će se u podjeli multidisciplinarnog tima baviti upravo internetskim ovisnicima za Slobodnu Dalmaciju.
O tome tko su zapravo ovisnici o internetu, dr. Rojnić Palavra kaže kako se najčešće radi o mladim osobama koje na internetu pronalaze nešto radi čega se osjećaju bolje, a ne mogu to pronaći s ove strane ekrana.
"Ponekad je to društvo, zabava, potvrda koju dobivaju od drugih, realizacija fantazija, bijeg od turobne stvarnosti... Vrlo često se radi o osobama čija je obiteljska struktura nezdrava ili narušena. Najčešće ovisnosti su o videoigricama, društvenim mrežama i pornografiji, a budući da nemamo dovoljno iskustva s ovisnošću o različitim internetskim sadržajima, teško je reći koja je najteža. Pretpostavila bih da su to videoigrice, no to ćemo tek vidjeti."
Patološka ovisnost o internetu i ovisnost o tehnologiji se
u pravilu isprepliću, napominje psihijatrica Rojnić
Palavra. Teško ih je odijeliti, a kod prekomjerne
uporabe računala i mobitela, najčešće se radi o internetskim
sadržajima poput društvenih mreža,
videoigara i slično.
Koliko online sati postaje problem?
"Ako ste na internetu četiri do pet sati dnevno, a pritom se ne bavite školskim ili poslovnim aktivnostima, to je zaista previše. No, važnije od broja sati provedenih na internetu jesu simptomi, odnosno funkcioniranje osobe. Ostajete li na internetu sve duže i duže, tražite sadržaje sve jačeg sadržajnog potencijala, gubite kontrolu nad vremenom provedenim za računalom ili mobitelom, nervozni ste kad nemate pristup internetu i jedva čekate da se ponovno ulogirate, imate problema u obitelji, u školi ili na poslu zbog interneta, obećajete sami sebi da ćete prestati, ali ne uspijevate, ustrajavate u navedenim aktivnostima unatoč posljedicama - vrijeme je da potražite stručnu pomoć."
U nedostatku preciznijih podataka o broju internetskih ovisnika, sugovornici Slobodne Dalmacije spominju procjene koje govore da ih u populaciji ima 11 posto. Na razini Hrvatske to bi značilo više od 400.000 ljudi; proporcionalno, u Dalmaciji bi osoba s tim poremećajem bilo oko 100 tisuća.
"Radi se o podacima iz znanstvenih istraživanja koja nisu konzistentna. Pretpostavljamo da je tome tako jer nemamo definiranu ni službenu dijagnozu, a kamoli dijagnostičke kriterije, pa istraživači često mjere sličnu, ali ne i istu stvar. Jedno su podaci na općoj populaciji, a drugo na populaciji koja koristi internet.
Osim toga, pitanje je populacijske skupine - mlađe osobe češće koriste moderne tehnologije od starijih, urbana područja više od ruralnih i slično. Najrealniju brojku imali bismo kada bismo imali registar oboljelih kao što je slučaj s drogama, psihozama ili suicidima."
Jedno je sigurno, zaključili su sugovornici - osoba s ovim problemom ima sve više.
