Zastave su za sve krive. Čim ljudi počnu mavat zastavama, eto ti problema.
Na ovi zadnji prosvjed san bila krenila sa strepnjom u srcu jer se Split dosad baš i nije iskaza s tim prosvjedima. Nije da Splićanima nije do prosvjeda i da nemamo revolucijonarni duh, nego uvik iskrsnu neke više sile: ili bura ili jugo. Ne zna čovik šta je gore. Ali čak i u takvin surovin meteorološkin uvjetima, svaki put nas se skupi taman toliko da se cili Peristil napuni. Da je Peristil veći, i prosvjednika bi bilo više, znači ne radi se o tomen da mi ne bi prosvjedovali, nego Peristil jednostavno ne more primit sve koji bi tili doć. Šteta šta Kerum nije sklon tim prosvjedima, jer bi on začas rješija problem i poravna bagerima par okolnih niškoristi kulturnih spomenika za napravit mista prosvjednicima.
'Odvešću te na vinčanje...'
Točan broj sudijonika teško je utvrdit i zato šta se prosvjedi uvik održavaju suboton, kad je dan od vinčanja. Onda nastane neviđeni šušur i na kraju se više ne zna ko tu prosvjeduje, a ko se udaje i ženi dok ih smrt ne rastavi. Kad mladenci sa svojon sviton onako raspomamljeni izađu iz crkve pivajući "Odvešću te na vinčanje, juuubavi moja", revolucija nekako izgubi na težini. Onda sudijonici vinčanja još i zapale bengalke, šta neke od prosvjednika spontano baci u navijački zanos i zaboravu zašto su u stvari došli na Peristil, pa se cili prostor ori od izmišanih, međusobno nekonpatibilnih uzvika tipa "Živili mladenci!", "Doli neoliberalni kapitalizam!" i "Hajduk živi vječno!"
Bez obzira šta se na prvi pogled činilo da je organizacija prosvjednog skupa malo poklekla i da se tu svega izmišalo, svima okupljenima je nešto očito bilo zajedničko – svi smo izgledali ka da nan je svega dosta.
Grupni popust na psihoterapiju
Smenon je naprimjer bila moja prva susida koja već misecima govori da će poludit od mozganja kako spojit kraj s krajem nakon šta joj je muž osta bez posla, a ona radi za minimalac. Čak je mislila ić kod psihijatra, ali je odustala jer da ovi psihijatri priko socijalnog ne znaju ništa nego čoviku uvalit normabele i apaurine. A ako oš ić kod privatnika, moraš imat novaca i iskesat tri plaće. Nije da ona nema tri plaće, samo jon ih firma nije još isplatila. S obziron da je u našem susidstvu na deset judi samo jedan psihički stabilan, to jest na deset judi samo jedan radi i još i prima plaću, predložila san joj da krenemo svi skupa na psihoterapiju, možda bi nan dalo popust na grupu.
'Pozovite snage'
Sve u svemu, u cilome tom šušuru nije ni čudo da nekim judima baš i nije bilo jasno zašto se uopće prosvjeduje. Jedni su vikali "Doli vlada" i "HDZ lopovi", drugi "Živila direktna demokracija", treći "Doli neoliberalni kapitalizam" pa "Živijo drug Tito", a o međusobnon nesuglasju transparenata i zastava da i ne govorimo.
Jedan je, očito neiskusni policjot, ugledavši mladu i njenu ekipu na vrhu skala od Svetoga Duje, na motorolu javija stanici:
"Pozovite snage."
Biće se pripa da će mlada napravit barufu šta joj revolucijonari kvaru najlipši dan u životu.
Maslinovo ulje
U sve to su se još umišali i neki koji su taj skup doživili ka zgodnu priliku za promovirat vlastite aktivnosti, pa su šetali između nas i dilili nan promotivne letke. Tako san ja na kraju u borši imala letke sa reklamom za neki socijalistički časopis, pa poziv na neku umjetničku manifestaciju, pa na još neku manifestaciju i još je samo falilo da mi neko u ruke utira letak na kojome bi pisalo "Prodajen maslinovo ulje".
Kad smo kod ulja, zastave su dolile ulje na vatru. Prosvjednik šta je izgleda i drža se ka organizator je na megafon vika da neće nikakve zastave koje nemaju veze sa prosvjedom, zanemarujući činjenicu da pola prosvjednika nema blage veze sa čime prosvjedi precizno imaju veze.
I dok je okupljena rodbina mladencima čestitala i jubila ih izražavajuć želju da požive dugo i sritno, prosvjednici su vikali za njima: "Samo se vi vinčajite, al' nećete živit ni dugo ni sritno ako nan se oma nama ne pridružite!" Ovi su činili fintu da ih ne čuju i razvili su hrvatcku zastavu, na šta je jedan prosvjednik izletija isprid njih i počeja mavat dalmatinskon zastavon. Na takvi regijonalni istup oni nervozni organizator je opet na megafon uvatija vikat da neće nikakve zastave koje tu ne pripadaju, a to je izazvalo gnjev okupljene mase jerbo zna se da su zastave svetinja i da čoviku moš u svašta dirat samo ne u zastave.
Aj ti nasrni na državni simbol
Zastava je moćnija od svake riči i od svakog zakona. To najboje recimo znaju hadezeovci, nema toga šta oni nisu uspili izvest mašući hrvatckim zastavama. I narod je to poštiva, čak i kad smo vidili i znali da nas varaju i da nan kradu, opet ih nismo zaustavjali, iz rešpekta prema hrvatckoj zastavi kojom su preventivno mavali. A znan i za slučaj kad je čovik zateka ženu u krevetu sa jubavnikon, odletija u kužinu i zgrabija nož da će ubit toga jubavnika, međutin taman kad se on onako bisan zaletija, oni nesritnjak odnekud izvuka hrvatcku zastavu i uvatija s njon mavat prid nosom privarenog muža. Ovi se bidan ukopa u mistu i automatcki odusta od zločina iz strasti, jer, aj ti nasrni na državni simbol?
I tako, svaki put kad bi neko iz našeg hrvatckog pučanstva optužija vladajuće da kradu i lažu, ovi bi nas zaskočili sa državnon zastavon, ka ono kad te napadne vampir, a ti izvučeš oni vijenac bilog luka, pa vampir skričeći pobigne u mrak iz kojeg je i doša. Zato je malo smišno šta se sad, kad nas više nikakvim mavanjem ni zastavama ne mogu privarit, dotični držu ka oni šta luk nit' su jeli, nit' mirisali.
Vezani članci:
arti-201110100815006 arti-201110100361006