Treći zagrebački koncert alter-rock velikana Marka Lanegana bio je i daleko najslabiji, i to zbog nekoliko razloga.
Prvo, nekadašnji lider Screaming Treesa bio je prilično neraspoložen te se povremeno činilo kako mu publika, odnosno euforične reakcije okupljenih u Kinu Studentskog centra, istinski idu na živce.
Također, ideja o akustičnom nastupu nije bila baš najbolje realizirana pošto se većina pjesama od svojih studijskih "dvojnika" razlikovala tek po činjenici da nije bilo bubnjara.
S druge strane, čak i u takvom stanju Lanegan je ponovno pokazao da je jedan od najvećih "glasnika tuge" u povijesti rock'n'rolla čije je suicidalno mračne ode samoći i gubitku na trenutke gotovo nemoguće slušati bez suza u očima.
Vrhunac sedamdesetak minuta dugog koncerta dosegnut je hipnotičnom izvedbom "Drivera" iako slabih trenutaka u osnovi nije ni bilo.
Sve u svemu, Lanegan nije razočarao, ali, za razliku od prethodna
dva puta, ni pretjerano oduševio.