Dobra dva desetljeća najviše razine vlasti uporno su, organizirano i dosljedno provodile mjere antidemografske politike. Provele pljačkašku privatizaciju, rasprodavale nacionalne resurse, umjesto stručnosti, obrazovanosti i liberalnog pogleda na svijet, promovirale stranačko mediokritetstvo, političku podobnost i nazadnjaštvo kao vrhunaravne ljudske kvalitete. Uzimali svima da bi dali sebi i svojima u iritantnom kolopletu jalove politike, ortačkog kapitalizma i klijentelizma…E pa, kad su se otvorile granice, a ljudi kojima strančarenje i hrvatstvo nisu zanimanje, odlučili da više neće trpjeti antidemografske mjere hrvatskih političkih elita, počeli su prazniti Hrvatsku i sijati laganu paniku.
Sad su odjednom svim razinama vlasti demografskih mjera puna usta, sad se natječu tko će smisliti bolje zvučeću mjeru kako bi zaustavili egzodus mladih i pametnih i potaknuli one koje ostaju na zasnivanje obitelji sa što više djece. To nije lak zadatak nakon četvrt stoljeća upornog provođenja gore spomenutih „mjera“, posebno ako znamo da „krema“ hrvatske nove dijaspore ne odlazi samo zbog novca, već ponajprije zbog tmurne atmosfere u ovoj državi.
„U Irskoj je hrana grozna, vrijeme je za naše pojmove katastrofa, stanarine su skupe, radi se puno, ali ja sam sretan što sam otišao iz Hrvatske…“, kaže otprilike ovako jedan Dalmatinac u jednom od članaka iz dnevnih novina koji se serijski objavljuju u prikazima fenomena nove dijaspore. Treba se ozbiljno zamisliti nad činjenicom da je netko u stanju otići iz zemlje gdje je zapravo toliko nama samorazumljivih stvari lošije samo da bi mogli živjeti u uređenoj, pristojnoj zemlji daleko od ovog našeg ortačkog kapitalizma u privatnom sektoru i socijalizma za stranačke podobnike u javnom.
Da je situacija ozbiljna (na stranu sumnja na ranu predizbornu kampanju), dokaz su i demografske mjere koje iz debele hladovine malih ovlasti predlaže predsjednica Grabar – Kitarović. Od samih demografskih mjera koje su zapravo zakašnjeli popis lijepih, ali skupih želja, zanimljivije je obrazloženje, neobično oporbenog tona za jednu predsjednicu države koja je i sama „proizvod“ političkog sustava kojeg sad odjednom prezire.
“Našu društvenu klima očitava apatija, nedostatak perspektive, ideološke podjele, rastuće nepovjerenje u institucije države. Sveprisutni klijentelizam, zapošljavanje podobnih, pripadnost nekoj stranci i, ukratko rečeno, osjećaj da je država nekima majka, a nekima maćeha”, sve je uredno pobrojala predsjednica i objasnila zašto je onaj mladi Dalmatinac iz ove sunčane zemlje pobjegao u zemlju gdje je stalno oblačno, gdje se loše jede, puno radi i skupo stanuje.
Nastavite čitati OVDJE!
