Sva tri slučaja gotovo su identična – zbog Peyronijeve bolesti morali su na operaciju koju je obavio isti liječnički tim, a sva trojica tvrde kako nisu bili upozoreni koje će posljedice ta operacija imati. Tvrde i da im je stanje nakon operativnog zahvata – još gore. Jedan od njih je i Antun Mioč s otoka Vira čiji je slučaj šokirao i njegovog liječnika kada je tri mjeseca kasnije došao na pregled.
"Peyronijeva bolest u medicini je poznata već 280 godina, no svejedno imao puno nepoznanica: ne znamo što ju izaziva, a onda ni kako je liječiti", tvrdi dr. Dalibor Čičin-Šain te pojašnjava da do značajnijeg skraćivanja spolovila prilikom korektivnog zahvata dolazi onda kada se želi postići stopostotno ravnanje. No, tvrdi, to nije cilj jer to ionako nitko nema.
"Pacijent je zadovoljan ako mu objasnite što očekivati i ta očekivanja ne mogu biti nerealna", kaže.
Broj zaprimljenih pacijenata u odnosu na službenu statistiku, tvrdi dr. Čičin-Šain, i dalje govori o stigmatizaciji ove bolesti. Naime, broj liječenja je višestruko manji od onog što govore službene brojke: dok u 30-im godinama zahvaća jedan posto muškaraca, u 50-ima i 60-ima taj se broj učetverostruči.
Primjer Željka Nosića, kojemu je nakon sporne operacije HZZO odobrio rekonstrukciju spolovila u inozemstvu, pokazuje da rješenje ipak postoji. Željko pak tvrdi kako su posljedice koje je imao, fibroze i nekroze te dvije operacije u 14 dana posljedica čistog neznanja i nesavjesne prakse nad njim kao pacijentom, a u procesu je podizanja tužbe.
Podsjećamo, 'Provjereno' je prije dva tjedna istražilo priču o Željku Nosiću, 57-godišnjem umjetniku iz Zagreba, kojemu je prije dvije godine dijagnosticirana Peyronijeva bolest. Nakon neuspjelih tretmana injekcijama, koje su mu trebale ublažiti bolne i neugodne simptome, u rujnu 2015. na savjet liječnika podvrgnuo se operativnom zahvatu.
No, tada mu se dogodilo ono što je vjerojatno noćna mora svakog muškarca: išao je na zahvat koji mu je trebao pomoći, a vratio se – bez pola spolnog organa.
