U seriji članaka za Večernji, epidemiolog Igor Rudanpokušava objasniti koje su sve opasnosti koronavirusa, skrećući pritom pozornost i na samo izvorište eIpidemije jer iskustvo kineskih liječnika može biti ključan putokaz u obuzdavanju bolesti.
Situaciju s koronavirusom iz minute u minutu u Hrvatskoj i svijetu možete pratiti OVDJE.
Opisujući početke širenja zaraze kaže da je i kineske liječnike začudilo kako pacijenti u njihovim bolnicama imaju teške respiratorne probleme, dok su liječnici koji su se zarazili imali blage simptome. Tada su shvatili užasavujuću činjenicu – tisuće zaraženih s preblagim simtomima da bi se javili u bolnicu, slobodno šeću i šire virus.
'COVID 19 ne ubija prvenstveno težinom simptoma'
„Postalo im je jasno da COVID-19 nije bolest koja primarno ubija težinom svojih simptoma. Ovo je bila bolest koja ubija svojom nevjerojatno velikom brzinom širenja u zajednici. To širenje dovodi do strašno brzog porasta ukupnog broja zaraženih, a time i onih 5% kritično oboljelih, iz dana u dan.“, ističe Rudan.
Bez strogih mjera, zbog relativnog dugog razdoblja inkubacije i prilične zaraznosti to vodi eksponencijalnom rastu broja zaraženih. Kako u svom videu ističe poznati matematičar Toni Milun, eksponencijalni rast, koliko god matematički jednostavan, nije intutivan pa je ilustrirao koliko je on brz.
A za oboljele može značiti razliku između života i smrti.
'Rekli su mi da će nas iznenaditi blagi simptomi'
„Kritično oboljeli tada ne mogu dobiti adekvatnu skrb. Zato, na svakog umrlog kojeg se nije moglo spasiti, dolazi još nekoliko onih koje se vjerojatno moglo, ali su svi došli na liječenje u isto vrijeme. Time su preopteretili bolničke kapacitete za intenzivnu skrb.
Kolege iz Kine rekli su mi da će nas, nakon svih loših vijesti iz Wuhana, vjerojatno iznenaditi koliko je ona relativno blaga kod većine zaraženih, donesu li je do naših krajeva turisti ili pomorci“, opisuje dr. Rudan, dodajući kako je glavna poruka kineskih liječnika bila da se ne treba plašiti same bolesti koliko njenog brzog širenja.
Rudan je nabrojao tri ključne stvari za kontrolu bolesti
1. Zaustaviti virus na granicama
„Širenje iz Kine u druge države treba, jednostavno, zaustaviti "prvom linijom obrane", ističe Rudan, no kaže kako je već ranim fazama bilo jasno da to nije moguće provesti u potpunosti jer se i SARS proširio u više od 20 zemalja svijeta.
2. Suzbiti eksponencijalni rast
„Moramo biti iznimno pažljivi ako virus kojim slučajem probije "prvu liniju obrane".“, opisuje Rudan. Pojašnjava kako u toj fazi svi oni zaraženi s blažim simptomima počinju širiti virus među stanovništvom silno brzo, potpomognuti i "super-širiteljima" koji zaražavaju mnoge.
„Razlog tome je što slučajevi zaraze koje potvrđujemo danas odražavaju širenje zaraze danima ranije, a ne trenutno stanje. Između same zaraze i dijagnoze simptoma razdoblje je "inkubacije", koje traje oko tjedan dana. Zato, ako u subotu dijagnosticiramo 100 zaraženih, time stječemo informaciju o širenju zaraze prošle subote.
Ali, tijekom tih sedam dana virus se brzo širio, pa je danas, zapravo, zarazio više od 1,000 novih ljudi. No, oni će nam postati vidljivi tek iduće subote“, pojašnjava. Isto tako, učinci karantene neće biti vidljivi već idući dan, nego tek za tjedan dana. Do tada će trebati trpiti užasne gubitke ako je karantena proglašena prekasno, kao što se to ovih dana događa Italiji.
Matematički aspekt epidemije objašnjava Toni Milun, u analizi koja pokazuje svu obiljnost situacije ali daje i razloga za nadu.
https://vimeo.com/398798440
3. Najopasniji ulazak virusa u bolnice
"Moramo, naravno, silno paziti da nam virus ne uđe u bolnice ili staračke domove, jer tamo može učiniti velik pomor među pacijentima koji su već oslabljeni“zaključuje Rudan, dodajući kako su te tri točke standardne epidemiološke mjere zaštite, pa je bilo sasvim jasno što treba činiti kad virus dođe do nas.
Od 8. veljače, sve je upućivalo na jenjavanje
Ipak, početkom veljače, počele su stizati dobre vijesti „Najvažniji dan ove pandemije COVID-19, barem do sada, bio je vjerojatno, 8. veljače“, piše Rudan, pojašnjavajući kako je tada postalo jasno da epidemija u Kini počinje jenjavati, zahvaljujući nekoliko uzastopnih dana smanjenja broja novozaraženih u Wuhanu.
„Bile su to odlične vijesti za sve nas. Značile su da se epidemija COVID-19 može suzbiti i ako virus probije prvu liniju obrane.“ , prisjeća se. Dobro su izgledale i susjedne zemlje koje su „hvatale“ virus već na prvoj liniji obrane.
Neočekivano novo žarište
No 21. veljače drastično mijenja sliku. „U žarište interesa neočekivano su došli Južna Koreja i Iran. Prva je imala doista nezgodan incident kojeg ću opisati u jednom od idućih nastavaka, kao primjer drugačijeg uspješnog načina borbe protiv virusa.
S druge strane, oko Irana je vrlo malo toga bilo jasno. Pribojavao sam se da bi ta zemlja vremenom mogla postati najveći problem vezan uz COVID-19, jer bila je prva slabije razvijena država u kojoj se virus počeo slobodno širiti. Pozitivno je, međutim, bilo što su Iranski epidemiolozi vični suzbijanju zaraznih bolesti“ kaže Rudan.
U to vrijeme se javlja i novo žarište koje će vremenom pokazati kao najopasije.
„Primijetio sam i da je Italija 21. veljače skočila s 3 na 20 slučajeva. Pomislio sam, radi se možda o nekoj grupi koja putuje zajedno. No, dan po dan, Italija je 24.2. već imala ukupno 229 zaraženih, dok su ostale zemlje EU imale mali broj i kontrolirale ga prvom linijom obrane“, opisuje.
'Začudila me panika u Zagrebu'
Kada je sletio u Zagreb, 25. veljače, nije bilo razloga za paniku, ali je očekivao da će Italija povući odlučnije poteze.
„ Hrvatska je testiranjem otkrila svog prvog zaraženog građanina. Italija, preko puta nas, imala je tada već 322 zaražena. Virus im je tada već bio probio prvu liniju obrane, pa sam očekivao da će već idućega jutra proglasiti karantenu barem za Lombardiju. Ako su registrirali već 322 zaražena, značilo je to da je među stanovništvom već znatno više zaraženih“ piše, ali dodaje da se epidemija još mogla bolje suzbiti.
„U Zagrebu me stoga doista začudila panika koja je zahvatila ljude kada su čuli da je i kod nas zabilježen prvi slučaj. Znao sam da se naša prva linija obrane može lako nositi sa sporadičnim slučajevima zaraze, a globalno je situacija tada bila sve bolja iz dana u dan. Za epidemiologe, najvažniji od svih pokazatelja bio je prelazak eksponencijalnog rasta svih novozaraženih slučajeva, s početka epidemije u Wuhanu, u linearan, koji je silno usporen.“, rekao je.
'Nisam računao da toliko potcjenjuju gripu'
Opisujući novinarima „egzotičnu“ bolest koja se približava, uspredio ju je "težom gripom, ali za koju nemamo cjepivo". Ocjena koja i danas stoji, ali ističe da nije računao na to koliko ljudi u Hrvatskoj potcjenjuju gripu.
„Kao epidemiolog, znao sam da i sama teža gripa znači oko 650.000 umrlih godišnje, a bez cjepiva i puno više od milijun. Nije mi se činilo da bi COVID-19 ikako mogao doseći te brojke, s obzirom da je u Kini efikasno zaustavljen na manje od 5,000 smrti, a i drugdje je situacija prilično mirna“, pojašnjava.
Prijetnju je dodatno objašnajvao 1. ožujka, u emisiji "Nedjeljom u 2" gdje je reka a kako u Hrvatskoj doista ne treba paničariti, jer osim ako virus ne mutira nagore, teško da ikako može ugroziti više od 0.5% do 1% svih zaraženih ljudi. Pritom, neće niti toliko ugroziti mlađe dobne skupine, već pretežno one starije od 50 godina. A ne može nas sve ni zaraziti, jer zaražavanje cijelog stanovništva također se mora samoograničiti u nekom trenutku, kada se stekne kolektivna imunost.
'Kao u noćnoj mori svakog epidemiologa'
„U vezi svih tih mojih predviđanja, ništa se ni do danas nije promijenilo. Nakon te emisije počele su se, međutim, događati potpuno nevjerojatne stvari, kao u noćnoj mori dizajniranoj za nekog epidemiologa“, kaže Rudan.
„Najprije 3. ožujka, direktor WHO-a Tedros Adhenom objavljuje da je dosadašnja stopa umiranja od COVID-19 bila 3.4%. To u neku ruku nije bilo netočno, jer naveo ju je kao stopu umiranja među svima pozitivno testiranima, ali ne i svima zaraženima. Stoga to nije bila korisna informacija za javnost.
Naime, ta brojka je kombinacija stope umiranja slučajeva bolničkih infekcija među starima i bolesnima iz Wuhana i Italije, koja je bila čak 5-10%, i stope umiranja kada se virus širio u zajednici, koja je tipično oko 0.5-1%. Dakle, nije reprezentativna ni za jednu, ni drugu situaciju“, kaže.
No puno više ga je iznenadila reakcija, odnosno nedostatak reakcije sustava.
'Što svi čekaju, zašto se ne dižu karantene'
„U tim sam raspravama, naravno, krajičkom oka stalno gledao u brojke novozaraženih u svijetu. Odjednom, ne samo da mi više nije bila jasna Italija, već ni cijela Europa. Što svi čekaju, zašto ne proglašavaju karantene? U subotu navečer, 7. ožujka, Austrija je već imala 79, Švedska 161, Belgija 169, Švicarska 268, Španjolska 500, Njemačka 799, Francuska 949... a Italija 5,883 potvrđeno zaražena?!
Gledao sam u sve te brojke duboko zabrinut - ali talijansku nisam, jednostavno, mogao vjerovati“, kaže dodajući da je iz njih.ovih brojki bilo očito da već imaju najmanje 60,000 širitelja zaraze, a taj broj će rasti eksponencijalno još barem deset dana, čak i da sutra proglase karantenu.
Bilo je očito da ćemo svi morati u karantenu
„Bilo je tada sasvim jasno da ćemo svi u Europi morati u karantene, bez obzira što smo mi u Hrvatskoj još uvijek držali svoju prvu liniju obrane“, kaže Rudan. Idućeg dana, 8. ožujka proglašena je karantena za Lombardiju no kako je vijest procurila prerano, mnogi su pobjegli, šireći tako zarazu. Zatim je karantenom proglašena i cijela Italija.
„Počeo sam računati kada bi u Hrvatskoj bilo najbolje proglasiti karantenu. Procijenio sam da bi prvi veći skok od 10 prema 20 zaraženih bio dobar trenutak. Broj zaraženih s teškom slikom mogao bi se tada, uz malo sreće, zaustaviti na brojkama gdje bi naš zdravstveni sustav imao dobre šanse pružiti pomoć svima, uz doista minimalan broj teških slučajeva zaraze“, opisuje.
Hrvatska povukla prave poteze u pravo vrijeme
Taj se skok, s 14 na 19 zaraženih, dogodio 11. ožujka. Stroga karantena drastično suzbija širenje zaraze, no za sobom povlači niz drugih problema.
„U 3 sata ujutro 12. ožujka, objavio sam odmah status "Kontrast je majka jasnoće", gdje objašnjavam da sada imamo opciju u idućih 30 sati ili proglasiti strogu karantenu, pa izlječiti teško oboljele kako se budu pojavljivali, ili pak pustiti da se virus raširi kako bi se spasila ekonomija i sačuvao normalan život, ali se pripremiti na priličan broj umrlih“, dodaje.
RUDAN: BIRAMO IZMEĐU DVA EKSTREMNA SCENARIJA: ‘Hrvatska bi mogla postati svjetski prvak u borbi s koronom ako primijeni ove mjere’ Kaže kako je u Hrvatskom slučaju ta odluka bila dodatno teža jer u tom trenutku smo imali samo 19 zaraženih, dok druge zemlje EU s daleko većim brojem o tome, naoko, još niti ne razmišljaju. No Hrvatska već povlači prve poteze.
'Zaključali smo našu zemlju točno kad je trebalo'
„Bilo mi je drago vidjeti da se već u petak, 13. ožujka, donosi odluka o zatvaranju škola i time šalje poruka stanovništvu da se Hrvatska povlači u samoizolaciju. Zaključali smo našu zemlju točno kad je trebalo, tako da sada ne bismo smjeli imati prevelik broj zaraženih, a Toni Milun u svom videu procjenjuje detalje“, kaže Rudan i nastavlja
„ Toni i ja smo udružili snage kako bismo pokazali da je Hrvatska tijekom dva tjedna od 2. do 17. ožujka bila država s najmanjim postotnim rastom broja novozaraženih u Europi, što znači da je naša "prva linija obrane" odlično odradila svoj posao i izdržala najduže.
'Ovo je samo kraj početka'
Zatim smo i u karantenu otišli u pravom trenutku, u znatno ranijoj fazi širenja epidemije od svih drugih. Time smo već sada spriječili vrlo velik broj zaraza, kako ih ne bismo morali liječiti“, zaključuje Rudan, ne zaboravljaći podsjetiti na hrvatskog velikana svjetskog javnog zdravstva.
„ Pomoglo nam je u svim koracima učenje i nasljeđe velikog Andrije Štampara, ali donekle i relativno nedavno ratno iskustvo, koje zemlje EU nemaju. Ali ako itko misli da je ovo sada kraj, bojim se da živi u zabludi. Ovo je samo kraj početka,“ zaključuje.
