Rokaj Fest je možda izgubio bitku, ali ne i rat!

Rokaj Fest je oduvijek imao veliku šansu da uspije, no kako to često zna biti, dobre stvari zaobiđu ljude dobre volje koji se bespoštedno trude.

Isto tako je bilo i s organizatorima Rokaj Festa čiji entuzijazam da ponovno dignu zaboravljeni festival na noge nije ostao nagrađen. Iskreni kakvi su uvijek bili, isti su otkazali prvotni koncept festivala i prešli na plan B.

Taj nam je razvoj događaja omogućio da u Tvornicijedinstva doživimo itekako spojivu kombinaciju žestokih bendova poput Gojire, Mastodona i Slayera u rano poslijepodne, dok sunce još nije željelo zaći i prepustiti savski nasip zloglasnom metalnom zvuku.

Za 'opuštanje' na nasipu nije bilo vremena jer se u prostor Močvare trebalo ući što prije (oko 18:30) kako bi čuli opravdava li inače bombastična Gojira svoje mjesto na pozornici.

Za razliku od Mastodona, publika je itekako prihvatila njihovu energiju, a smirila se tek kada je započela jedna od njihovih najpoznatijih stvari "Flying Whales". Da su nastupili kasnije, više bi ljudi raspametili i zagrijali ih za ono što slijedi.

Bradate Mastodonce hrvatski su obožavatelji mogli čuti već na INmusic festivalu, no to sigurno nije razlog zašto ih ta ista publika nije podržala i u Močvari. Je li to zbog interakcije s publikom, koja je bila svedena na minimum ili činjenicom da su uglavnom 'tamburali' po stvarima sa posljednjeg albuma "The Hunter".

Ne znam što sam točno očekivala od njih, ali ono što sam dobila bilo je zadovoljavajuće. Blago inertna publika davala je bendu onoliko koliko je i ona dobivala od samih njih, no kad govorimo o samom nastupu, on je bio solidan. Ipak, ljestvica je bila postavljena visoko pa se zato osjetilo toliko odstupanje od očekivanog.

Publiku su tek malo uspjeli 'naložiti' na "Blasteroid" i "Crack The Skye", da bi energija ponovno malo splasnula te se na početni nivo dignula pred sam kraj, za vrijeme pjesama "March of Fire Ants" i "Blood Thunder".

Tada je slijedilo ono što su svi tu večer čekali. Thrash metal velikani Slayer poput uragana su prohujali dvorištom Jedinstva u petak navečer. Tijekom njihovog nastupa na desnoj je strani više puta 'puknuo' zvuk što je malo spustilo atmosferu, ali nije omelo neumornu publiku, pogotovo one koji su bili totalno u filmu.

Ludilo je počelo kad su koncert otvorili s "World Painted Blood", a zadnji atomi snage i natočene pive doslovno su se prolijevali kada su svirali stvari s njihovog najslavnijeg albuma "Reign in Blood". Publika je nekako uspjela predahnuti tek na "Seasons in the Abyss", ali samo na kratko jer onda je onda krenulo konačno 'izgaranje' i 'šutka' do bola na najveće klasike "Angel of Death", "South of Heaven" te za kraj na kultnoj "Raining Blood" koja je dokrajčila publiku.

Za kraj što reći nego da je Rokaj Fest možda izgubio bitku, ali ne i rat te se nadam da će ga njegovi vojnici ubuduće znati cijeniti.