WHITESNAKE U CIBONI /

Rock spektakl ostarjelog pastuha i neuništive 'bijele zmije'

Osim činjenice da su David Coverdale i njegov bend još uvijek u dobroj formi, dodatni mamac predstavljao je i presjek pjesama koje je prije punih četiri desetljeća izvodio s Deep Purple

22.11.2015.
15:45
VOYO logo

Premda mi se od koncerata vremešnih, najčešće isluženih rokera nerijetko diže kosa na glavi, već nakon prvih najava bilo je jasno kako je nastup Whitesnakea u Ciboni nešto što se svakako isplati pogledati.

Osim činjenice da su David Coverdale i njegov bend još uvijek u dobroj formi, dodatni mamac predstavljao je i presjek pjesama koje je prije punih četiri desetljeća izvodio s Deep Purple. Samim time, moglo se naslutiti kako koncert neće imati slabog trenutka pošto će "Burn", "You Fooled No One", "Mistreated" i ostali klasici Purplea popuniti eventualne "rupe" u set-listi, odnosno s nje izgurati slabije skladbe opusa "bijele zmije".
Tako je i bilo - spomenute stvari izvrsno su se uklopile među "Here I Go Again", "Give Me All Your Love" i "Fool For Your Loving", dok je "You Keep On Moving", ovom prilikom posvećena pokojnim Purpleovcima Jonu Lordu i autodestruktivnom Tommyju Bolinu, spadala među najimpresivnije trenutke večeri.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čitav nastup izgledao je kao da nas je netko vremenskim strojem vratio u sredinu osamdesetih: Coverdale se zahvaljujući botoksu, bojanju i presađivanju kose pretvorio u neku modernu inačicu Doriana Graya, a i aktualna postava, s iznimkom legendarnog bubnjara Tommyja Aldridgea, poprilično nalikuje onoj koja je snimila bestselere "1987" i "Slip Of The Tongue".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U sviračkom smislu također nisu ostavili mjesta većim prigovorima, iako solo točke bubnjara i gitarista iz današnje perspektive djeluje kao nepotrebno preseravanje koje je zauvijek trebalo ostaviti u sedamdesetima. Sve drugo predstavljalo je pravi rock spektakl u kojem je puna dvorana s oduševljenjem reagirala na svaki Davidov urlik ili poziv na zborno pjevanje, posebno prilikom izvedbi vječnih rock balada "Is This Love" i "Soldier Of Fortune".

OK, glas mu je povremeno pucao i zvučao poput onog Blackieja Lawlessa iz W.A.S.P.-a, vriskove u "Mistreated" skratio je za polovicu, no samonametnutu ulogu rock'n'roll pastuha još uvijek može odraditi koliko-toliko uvjerljivo. Što za tipa od 64 godine zaista nije mala stvar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo