"Oni su svejedi i rade ogromnu štetu lokalnim populacijama riba i školjaka, mijenjajući ekosustav. Logično je da se sve manje jegulja mora odraziti i na lokalni gastro turizam", ovakvom izjavom Branka Glamuzine, redovitog profesora s Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku, Reuters započinje vijest o još jednom puzajućem ekološkom udaru na dolinu Neretve.
Dr. Glamuzina upozorava na pojavu plavog raka, Callinectes sapidus, vrste koja je izvorno potekla sa zapadnih obala Atlantskog oceana, da bi se krajem prve polovice 20. stoljeća naglo stala širiti diljem Sredozemnog mora.
Posljednji udar na jegulje u Neretvi
I u slučaju pojave plavog raka u Neretvi najvjerojatnije je riječ, navodi Reuters, o balastnim vodama tankera, kojima je ova vrsta stigla prvo u luku Ploče, a odatle se proširila Neretvom koja je odvajkada čuvena po svojim jeguljama.
Jegulja je, dakle, ta "delicija" o kojoj govori Glamuzina, a na čiju populaciju, kao i na brojnost školjaka, počinje utjecati plavi rak.
Glamuzina je za Reuters kazao da je i prethodnih nekoliko desetljeća jegulja u Neretvi bilo sve manje i manje, najviše zbog pretvaranja močvarnog tla delte u poljoprivredne površine. Prije 50 godina, znači početkom 1960-ih, ovdašnji ribari lovili su godišnje oko 150 tona jegulja. Danas, međutim, love tek pukih 10 tona.
"Lokalni ribari naprosto više nemaju komercijalnog interesa za jegulje", konstatirao je Glamuzina.
U takvoj situaciji pojava plavog raka dolazi poput konačnog udarca. Glamuzina objašnjava da plavi rak jest čuven u kuhinjama restorana po SAD-u i Japanu, ali da restorani u južnoj Dalmaciji za nj nisu zainteresirani, tradicionalistički se drže jegulja i žaba.
Usto, plavih rakova, zapravo srećom, još uvijek u južnoj Dalmaciji, u Neretvi, još uvijek nema dovoljno za komercijalnu računicu.
To se kod nas ne jede!
Reuters se čak potrudio pronaći i vlasnika restorana u Metkoviću, Pavu Jerkovića, koji je rekao da je probao plavog raka, da je doista riječ o stvoru od kojega se da spraviti ukusno jelo, ali da je riječ o stranoj vrsti ovdje i da nikome ne pada na kraj pameti stavljati ga na meni:
"Najradije bismo da nestane."
Reuters ne navodi kad je točno prvi put pronađen plavi rak u Neretvi. Taj događaj, međutim, opisuje znanstveni radSelme Dizdarević, Andreja Gajića, Adle Kahrić i Jovane Tomanić "First finding of the blue crab in Bosnia and Herzegovina".
Oni objašnjavaju da je prvi primjerak plavog raka uhvaćen u zimu 2015. kod Neuma, sasvim slučajno, mrežom stajaćicom, da mu je tijelo bilo promjera 14 centimetara, što znači da je bila riječ o jedinki zreloj za razmnožavanje, iako ovi rakovi mogu narasti i do 23 centimetra.
"Obzirom da je ovaj prvi nalaz zabilježen na samom prelazu Malostonskog u Neumski zaljev, vrlo lako možemo pretpostaviti da se populacija plavog raka Malostonskog zaljeva trenutno nalazi u fazi ekspanzije s izvjesnom mogućnošću prodiranja i u sam Neumski zaljev, čemu ovaj nalaz kao takav svjedoči", upozoravaju znanstvenici u članku i odmah nastavljaju s još gorim perspektivama:
"Iako ne postoje precizni podaci o koordinatama na kojima je vrsta zabilježena, ipak ovaj nalaz možemo okarakterizirati kao veoma signifikantan, ali isto tako i alarmantan, obzirom na drastičan porast populacija ispitivane vrste u vodama susjedne Crne Gore i Hrvatske, gdje možemo s pravom reći da pojava invazivnog plavog raka predstavlja ozbiljan problem, kako s biosistematskog tako i s ribarstvenog stajališta."
Balastne vode i sve toplije more
Jadran je, dakle, sve do prije samo nekoliko godina bio pošteđen ove invazivne vrste, a tada se stvari naglo mijenjaju, kao što je bila riječ i s nekim drugim vrstama, poput alge Kaulerpe taksifolije i drugih, koji se u Jadranu pojavljuju zahvaljujući koliko balastnim vodama, toliko i sve duljim razdobljima povišenih temperatura vode u Jadranu.
Prva pojava ovog raka u Europi bilježi se još 1901. godine na atlantskoj obali Francuske u Rochefortu. Prva pojava u Mediteranu opažena je 1951. u – Veneciji.
Unatoč tome, plavi rak se kroz cijelu drugu polovicu 20. stoljeća u Veneciji pojavljivao samo sporadično i prave probleme radio je isključivo izvan Jadrana; najviše uz istočne obale Sredozemnog mora, zatim u unutarnjim obalama Egejskog mora u Grčkoj, uz obale Kalabrije, Sicilije, Francuske…
U dijelovima Grčke plavi rak se čak toliko namnožio da je postao predmetom komercijalnog ribarenja.