Šibenski prosvjetni radnik Zvonko Pešić, po obrazovanju profesor fizike, nekoć ravnatelj jedne šibenske osnovne škole, danas vlasnik Privatne gimnazije u Šibeniku, s hrvatskim prosvjetnim radnicima i radnicama posjetio je gotovo sve zemlje Europske unije, Skandinaviju, SAD, Rusiju, Japan, Kanadu, Izrael, Kinu ... Sad je na redu Island, potom putuju u Madrid.
Pešić je, naime, i vlasnik agencije “Cromovens”, koja se već dvadesetak godina bavi osobitom vrstom 'turizma': organizira stručne ekskurzije diljem svijeta za prosvjetne radnike i radnice. U zemljama u koje putuju, hrvatski učitelji i učiteljice, nastavnici i nastavnice te profesori i profesorice, kao i svi iz obrazovnog sustava koji imaju interesa za ta putovanja posjećuju škole, nadležna ministarstva, srodne ustanove ili proizvodnje, za njih su organizirane prezentacije obrazovnih iskustava, ali i društvenih okolnosti u kojima se odvijaju.
''Ozbiljan i slojevit rad školskih uprava vani najčešće osigurava tim: ravnatelj i dva ili tri zamjenika od kojih se jedan skrbi isključivo o kvaliteti nastave - škole doslovno imaju stručni menadžment. Ravnatelji moraju završiti jednogodišnji program (USA) - bez toga ne mogu postati ravnatelji, a tu stječu menadžerska znanja o vođenju ustanova. U školstvu apsolutno postoji pluralizam, pored javnih i vjerskih, države potiču i privatne škole, kao i one s alternativnim pedagogijama kao što su Montessori, Dalton i drugi. Model financiranja škola nije po zgradi nego po broju učenika, neovisno tko je osnivač. Time se potiče kompetitivnost među školama jer su u situaciji da se bore za učenike. Državne škole nemaju monopol već su u ravnopravnoj konkurenciji'', opisuje u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Pešić, koji smatra da bi trebalo promijeniti način financiranja škola i već time bi se zakonom tržišta promijenile mnoge okoštale prakse.
''U Poljskoj su vlasnici i osnivači škola udruga roditelja, a u Japanu sveučilište. Ili na primjer Nizozemska, tamo imaju međunarodne natječaje za nastavnički kadar te biraju najbolje. Tako je u jednoj školi u Haagu posao dobila profesorica fizike iz Zagreba. Dalje - u katoličkoj školi u Kanadi zatekli smo profesore muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti jer jedini kriterij za posao profesora je - kvaliteta. Sve države imaju barem jednu 'svemirsku' školu, najmoderniju, u kojoj rade sami izvrsni nastavnici - primjer je Gimnazija 'Skolkovo' u sklopu Inovacijskog centra 'Skolkovo' u Moskvi. Opremljena je svim mogućim najmodernijim nastavnim sredstvima i tehnologijom - prava škola budućnosti. Ulaskom u školu kao da ste vremeplovom dospjeli u 2050. godinu. Naravno, ne mogu sve škole biti takve ali - evo - postoje i takve, u njima se eksperimentira i razvija najmodernije moguće poučavanje upotrebom najmodernijih mogućih podučavačkih tehnologija i pod vodstvom ponajboljih nastavnika. U Hrvatskoj nitko i ne razmišlja da bi u sklopu nekog inovacijskog centra formirao jednu takvu školu'', upozorio je Pešić.
Nastavnici, kaže, nemaju svi iste plaće, kriterij za bolje plaće nije radni staž već se vrednuje trud nastavnika: ''Reforme moraju biti odlučne. I u Danskoj su se opirali reformi, onda je vlada kao poslodavac raspustila cijeli sustav, nastavnici u svim školama dobili su otkaz i vratili se na posao u reformiranu školu - ono što je njihova vlada naumila, to je i provela. Dio tih reformi vani je i boravak nastavnika u školi puno radno vrijeme, od 8 do 15, čime se znatno unapređuje rad škole. Jer, više se boravi s učenicima i veće su pretpostavke za timski rad nastavnika, budući da su svi na radnom mjestu. Naposljetku, i radno okruženje u školama je toplije, životnije. Zbornice su poput dnevnog boravka sa sjedećim garniturama, cvijećem, čajnom kuhinjom ... Veća je i odgovornost za ocjene učenika. U Norveškoj i Švedskoj imaju institut 'preventive protiv jedinice'. Nastavnici za lošu ocjenu učenika dobrim dijelom odgovornima smatraju - sami sebe''.
U Finskoj, napominje, imaju odgojne predmete s domaćinstvom u praktičnom smislu: kuhaju, izrađuju razne predmete, namještaj: ''Integraciju učenika s poteškoćama prati stručni tim u praksi. Postoje razrađeni mehanizmi za rad učenika s teškoćama u ponašanju. Učenici koji kontinuirano rade nered mogu se do tri dana poslati kući, u međuvremenu s djetetom i roditeljima radi cijeli tim. Rad u školama organiziran je kao cjelodnevni, početak i rad u pravilu je usklađen s radnim vremenom roditelja. Roditelji su puno više uključeni u rad škola kao partneri. Čak u slobodno vrijeme znaju pomagati nastavnicima, doniraju škole kao u Engleskoj, itd., itd. Kod nas je još prisutan snažan tradicionalni pristup podučavanju pa što više jedinica, to je nastavnik bolji jer ga se učenici boje ... To je vani nezamislivo. Vani se više radi na projektnoj razini, zadaci su osmišljeni da razvijaju kompetencije i složenije razine znanja, 'štreberska' kultura je potpuno prevladana''.
''U razvijenim zemljama upisi na fakultete ne ovise isključivo o numeričkim rezultatima. Postoje fakulteti na kojima dobivate dodatne bodove ako ste, primjerice, prije upisa uzeli slobodno godinu i putovali svijetom ili radili'', ističe Pešić, koji je impresioniran izraelskim primjerom, kojim se prije svega potiče izvrsnost: ''U Izraelu sustavno rade na prepoznavanju darovite djece, a onda se po unaprijed razrađenim procedurama s tom djecom radi. Tamo postoji ustanova specijalizirana za rad s nadarenim učenicima. U Izraelu drže, a tako se i ponašaju, da su darovita djeca nacionalno blago. U pravilu, takvi nakon školovanja preuzimaju ključne uloge u društvu, i u državnom i u privatnom sektoru. U jednoj gimnaziji u kojoj se u posebnim razredima školuju nadarena djeca razrednica nam je predstavila učenika koji je istovremeno redovni učenik trećeg gimnazije, i druge godine studija matematike. Tako nešto u Hrvatskoj nije moguće. Sustav to ne omogućava''.
''Kurikularna reforma jest ključna, ali i nedovoljna da bi se postigao cjelovit razvoj školstva koji bi nas približio razvijenim zemljama. Nekoliko ključnih segmenata nedostaje našem školskom sustavu. Na prvo mjesto stavio bih menadžment škola. Kod nas se ravnatelji, i nadležni pročelnici, u pravilu, ali u pravilu, biraju i imenuju politički, umjesto da to budu stručnjaci koji su orijentirani vizionarski i razvojno. Nastavni kadar je ključan i potrebno mu je osigurati ugled koji mu pripada, ali ga i evaluirati, nagrađivati prema zaslugama, a ne samo prema biološkoj dobi. Nastavnike treba birati po kriteriju kvalitete, a ne pripadnosti strankama i drugim vezama'', upozorava Pešić.
