Josip Manolić, drugi hrvatski premijer i bivši šef jugoslavenske tajne službe, sa svojih 98-godina jedan je od najdugovječnijih Hrvata, a sada je postao i prvi Hrvat kojemu su znanstvenici analizirali genom.
U razgovoru za RTL otkrio je kako mu je uspjelo doživjeti tako duboku starost. U mladosti je živio u osmeročlanoj obitelji u siromašnom mjestu u Podravini. "U osnovnoj prehrani je bilo mlijeko, a ja sam dugo godina imao majčino mlijeko", rekao je Manolić.
"Prehrana je bila domaća: glavni je bio kukuruzni kruh, žganci od kukuruznog brašna s malo masti, s malo kravljeg vrhnja ili s mlijekom. To je bila standardna hrana. Pa onda 'čušpajzi'. Sjećam se da mi je poriluk već bio dojadio", kazao je Manolić te dodao kako je jeo i kupus i domaći grah.
Meso su jeli jako rijetko
"Meso smo jeli jako rijetko. U djetinjstvu je najzastupljenija bila perad, a bilo je i malo svinjetine", rekao je Manolić te naglasio da se tijekom cijelog života "skromno hranio".
"Ja sam kuhao u kući od kada sam otišao u mirovinu s 51 godinom. Najosnovnije namirnice koje sam koristio bili su krumpir, kupus, grah, različito povrće kao što su mrkva i peršin", kazao je Manolić i dodao kako se tada udebljao jer mu je bilo žao baciti hranu koja bi ostala, iako je cijelog života bio relativno mršav.
Doručak, ručak i večera, bez gableca
"Kada sam radio nikad nisam išao na gablec na koji su drugi išli oko podneva. Pojeo bih doručak, ručak i večeru. Večera je bila vrlo skromna sa kavom ili mlijekom i nekom laganom hranom", kazao je Manolić.
U svojih 98 godina samo mjesec ili dva je pušio cigarete. "Nije mi sjelo pušenje kao neki užitak pa sam ga odbacio", otkrio je i dodao kako ga niti alkohol nije privlačio. "U društvu sam nekada popio vino i to mi je ostalo do danas. Još uvijek popijem vino, ali ne u velikim, nego malim količinama - decilitar ili dva", kazao je Manolić.
Poruka mladima
Na pitanje što bi savjetovao mladima kako održavati zdravo tijelo i zdrav duh, Manolić kaže da prije svega treba steći znanje.
"Znanje se može steći praktičnim životom, radom, razgovorima, čitanjem knjiga i povezivanjem s drugim ljudima. Bitno je da mlad čovjek zacrta svoj put kojim će ići. Kod današnje mladeži ne vidim taj entuzijazam da zacrtaju svoj životni put još u srednjoj školi ili na studiju. Više-manje ih vidim po kafićima, ali ti kafići su dosta jednostrani i ne baš svima pristupačni. Čim dođeš u kafić nešto moraš konzumirati, a pitanje koliko srednjoškolac ili student, mlad čovjek, ima na raspolaganju da može konzumirati nešto što bi mu odgovaralo", kazao je Manolić te dodao kako treba poticati mlade na rad i stvaranje vlastitog puta.