Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu i papriku, ali i vlastite domaće kobasice ili krvavice.
Ovog puta pitali smo prof. Grgića kako napraviti domaći kukuruzni kruh, ali onako da ne "polomimo" zube na njemu.
Udijelio nam je i ovog puta svoj recept, ali i priču o kukuruznom kruhu, za neke "provu":
"Sviđa mi se teorija krugova, koja kaže da 'sve započinje i završava u istoj točki'. Naravno, uz uvjet dovoljno dugog života pojedinca.
Na spomen priče o kukuruznom kruhu, moj vjenčani kum Džavid je iskolačio oči i s prezirom rekao da se 'u mladosti najeo kuruze za dva života' i da jedino prizna 'obični' pšenični kruh, bez dodataka sjemenki, grožđica i drugih čuda. Pšenični kruh i to bijeli, bio mu je i ostao pojam.
I ja sam, kao dijete, čekao dan kada će se peći 'samun', očekujući i malo masti na njemu poškropljenu sa zrncima šećera, ali baba Anđa je dobro pazila da se kruh nikada ne reže friški. I kada odluči da je sazrio za jelo, polako, mistično bi prvo nožem na njemu načinila križ i odrezala kompaktnu krišku kruha. Koliko je pšenični bio bolji od kukuruznog kruha na kojemu su mnogi i zube ostavili.
A težačka priča mojih predaka, koja danas malo koga zanima, seže u pedesete godine prošloga stoljeća.
Škrta zemlja, mnogo neuhranjene čeljadi, najčešće bez djeda i oca, mnoge je prisililo da odu preko Save u obećanu Slavoniju. I često su za dnevnicu dobili vreću kukuruza koju su na leđima donijeli kući. I od tada, krava buša i kukuruzni kruh su bili svetinja. Bilo i ne ponovilo se.
Dragi čitatelji, veći vam problem može biti nabavka kukuruznog brašna i svatko se snalazi kako može. Mi brašno najčešće kupujemo kod moga rođaka Stipe Tomića, kada idemo u Jošavu, u Bosansku Posavinu. Za svaki slučaj, brašno stavimo u zamrzivač, jer uvijek postoji opasnost da mu se s vremenom nešto nepoželjno dogodi.
U mlin po friško mljeveno brašno
A vi brašno potražite u malo boljoj trgovini ili, vraćajući se u Zagreb s nekog izleta, navratite u manji mlin i kupite friško mljeveno brašno. Ako je mljeveno na nekoj vodenici, biti će te još zadovoljniji. Često se sjetim mlinica na Majerovom vrilu, izvoru rijeke Gacke, ali slične vodenice možete naći i u okolici Zagreba.
Delicija i podsjetnik na mladost
Danas su bolja vremena, kukuruzni kruh je postao nekima delicija, drugima podsjetnik na mladost.
Da bi sami pripremili kukuruzni kruh, potrebno vam je kukuruzno brašno, voda, sol, žličica praška za pecivo i malo vremena.
A dobiti će te ne samo jeftini kruh koji se sljubljuje s mnogim jelima nego, nego i kruh dobar za vaše zdravlje. Mi i danas u kući koristimo brašno od bijelog kukuruza. Brašno je bogato vlaknima koja snižavaju kolesterol, zatim folnom kiselinom koja čuva krvožilni sustav, vitaminom B1 važnim za mozak te ugljikohidratima za veću živost.
Za osrednji kruh supruga Mirjana koristi oko kilograma brašna. Polako, s mlakom vodom mijesi brašno, doda žličicu praška za pecivo i formira kruh poželjne debljine. Kako nas zubi još dobro služe, on je tanji jer uživamo u slatkastoj korici.
Formirani kruh stavi na metalni pladanj, najčešće tacnu koja se nalazi u pećnici. Za svaki slučaj ispod kruh je papir za pečenje.
I tada kruh stavi u pećnicu desetak minuta na temperaturu od 220 0C. Nakon toga temperaturu smanji na 180 0C i peče još oko dvadesetak minuta.
Pečen je kad postane zlatni
Znak da je kruh pečen je njegova zlatna boja. I ovaj kruh se treba 'odmoriti' te ga okomito položi umotanog u kuhinjsku krpu na vidljivo mjesto, kako bi se kuhinjom širio slatkasti miris karakterističan za svježe pečeni kukuruzni kruh.
Nakon što se ohladio, kruh je odličan uz svinjsko pečenje, ali i uz pečene kobasice i krvavice s dinstanom kiselim zeljem što ste već pripremili.
Odlično se sljubljuje i sa sarmom kao i s hladetinom. A nama, u zlatnim godinama, godi kada ga usitnimo/udrobimo i zalijemo slatkim ili kiselim mlijekom, jer odlično čisti crijeva.
A za nas i vas smo se odlučili za jednostavnu ranozimsku kombinaciju, koju često vidimo u slikopisnim ponudama restorana koji nude domaću hranu. A to su domaći dimljeni buncek, domaće dinstano zelje, kukuruzni kruh i naravno, za one koji žele veću užitnost obroka, bijelo vino iz Grgić proizvodnje.
Buncek smo 'pronašli' u zamrzivaču, čuvali smo ga od prošle godine. Svinja je bila pasmine Pietren. Buncek je bio u salamuri petnaestak dana, jednu noć u hladnoj vodi zbog regulacije slanosti, te kod naše Milke na dimu.
Dovoljna su dva tri lagana dima, a zatim na tavan nekoliko mjeseci te konačno u lonac ili u zamrzivač. Buncek se kuhao u ekspres loncu. Istovremen je supruga Mirjana u prikladnoj posudi lagano izdinstala luk, ubacila narezano kiselo zelje i zalila s decilitrom vode. Sve se, uz poneko miješanje zelja, dinstalo petnaestak minuta.
Uživanje u jelu je moglo početi. Godinama se Grgić kuća ponosi svojim vinom Graševinom, iako nemamo vinograda. Jer ne zaboravite, proizvodnja grožđa i vina mogu biti i dva odvojena procesa, jer od kvalitetnoga grožđa neznalci će dobiti loše vino.
Od ostatka brašna možete pripremiti zlevanku, žgance ili za neka druga peciva. A neki brašno dodaju i kada pripremaju juhu. I da, skoro sam zaboravio da kukuruzno brašno možete upotrijebiti za krvavice 'brašnje' odnosno 'divenice'.
Ali dragi moji s dvanaestog kata zagrebačkog nebodera, za čisti kukuruzni kruh možete koristiti i žuti kukuruz odnosno brašno. Također, kukuruznom brašnu možete dodati i pšenično ili neko drugo i dobiti svoj kruh. Ali u tom slučaju to nije kukuruzni kruh iz Grgić kuhinje koji baštini usmenu ostavštinu moje pokojne babe Anđe. A sve od naših predaka je toliko dobro da moramo sačuvati i prenijeti drugima."
POGLEDAJTE VIDEO Pekarskim proizvodima odzvonilo u riječkim osnovnim školama: Zbogom bureku i buhtlama
