MANDO DIAO: Give Me Fire (Universal)
Švedski garage rokeri u studenom dolaze u Zagreb, a bolji trenutak za njihovo prvo gostovanje gotovo da nismo mogli poželjeti.
Naime, nakon niza razočaravajućih i jednog odličnog albuma ("Hurricane Bar iz sad već daleke 2005. godine), dečki opet žestoko i nadahnuto spajaju garažu, britpop i punk s baroknim popom i rasplesanim funkom u tradiciji Georgea Clintona i Funkadelica.
Najbolja stvar na "Give Me Fire" svakako je singl "Dance With Somebody" u kojoj će vam se činiti da preko post-punk gitara doslovno lete gudači i opaki funkoidni beatovi. Slična fora s neznatno slabijim efektom nastavlja se u "Blue Lining, White Trenchcoat", "Go Out Tonight" i "Maybe Just Sad", dok nježniju stranu samodopadnih Skandinavaca otkrivamo u epskom finalu "The Shinning".
Kada bi "Give Me Fire" morali opisati u jednoj rečenici, napisali bi sljedeće: negdje oko polovice albuma shvatit ćemo da smo ih ipak prerano otpisali, a do posljednje pjesme već ćemo zaboraviti katastrofalne prethodnike "Ode To Ochrasy" i "Never Seen The Light Of Day" te početi križati dane do koncerta u Boogaloou.
REGINA: Vrijeme je (Menart)
Da nije bilo rata Regina bi vjerojatno postala tinejdžerski fenomen u rangu Plavog orkestra i na dnevnoj bazi slamala srca stotinama mladih Jugoslavenki. Poslije prva dva albuma njeni su članovi sve češće zamjenjivali Lošu i Žeru na zidovima dječjih soba bivše nam države, no prve granate raznijele su i Reginine snove o velikom uspjehu.
Medijsko more ponovno su uzburkali nastupivši kao predgrupa Stonesima u Budvi, a konačno upoznavanje sa širim slušateljstvom odradili su kao predstavnici BiH na ovogodišnjem Eurosongu.
Kombinacija novog materijala i bivših uspješnica, uz čak tri verzije Eurovizijske "Bistre vode", pokazuje nam da je za sarajevski kvartet i dalje 1990. pošto im je pop-rock tradicija rodnog grada još uvijek početak i kraj svega. Baš kao na počecima karijere, Regina u bržim temama križa Valentino i Dugme, kroz balade joj proviruju Čola i Hari, a navedene uzore u kvalitativnom smislu povremeno i nadmaši ("Sama", "Ljubav nije za nas", "Sve mogu ja").
RANCID: Let the Dominoes Fall (Epitaph/Danicng Bear)
Poput svojih heroja Ramonesa, kalifornijski ska punkeri Rancid snimaju albume koje mogu razlikovati samo najstrastveniji obožavatelji.
"Let the Dominoes Fall" vječnu fascinaciju The Clashom širi na The Specialse, što je urodilo izvrsnom "I Ain't Worried", pjesmom mjerljivom čak i s kreativnim vrhuncima grupe kao što je legendarni rani singl "Ruby Soho".
Druga kakva-takva novina su razvaljene akustične balade koje kao da su ispale iz nekog jarka u kojem je jutro dočekao Shane MacGowan. "Civilian Ways" novi je veliki trenutak sedmog diskografskog izleta Rancida iako zaista zvuči kao izgubljena stvar Poguesa.
Njima je pridodano 17 punk poskočica kao stvorenih za pijano razbacivanje na koncertima čime smo, bez ikakvih iznenađenja, došli do kraja još jedne priče o novom albumu benda za koji 1977. godina nikad nije završila.
