Na drugom zagrebačkom koncertu Rammsteina doživjeli smo stvarno sve - opičeni Nijemci napadali su nas divovskim penisom, gumenjakom plovili po publici, na pozornicu donijeli "naoružanja" dovoljno za nekoliko manjih ratova te Arenu uzdrmali do temelja razornim i gotovo nestvarno moćnim zvukom.
Industrial-metal šestorka na binu se popela preko mosta podignutog iznad publike, noseći zastave Hrvatske i benda, nakon čega se bilo nemoguće othrvati dojmu da se nalazimo u post-apokaliptičnom svijetu Pobješnjelog Maxa.
Sa svih strana sukljala je vatra, članovi grupe bili su prekriveni krvlju i odjeveni poput psihotičnih ubojica iz nekog trash horora, a ruku na srce, u skladu s takvim imageom su se i ponašali.
Iako se ne ubrajam u fanove Rammsteina i na njihovim studijskim izdanjima rijetko pronalazim nešto više od naizmjeničnog kopiranja Ministryja, Nine Inch Nailsa, Sisters Of Mercy i artistički nastrojenih gothic sastava osamdesetih (tipa Cassandra Complex), uživo zaista melju sve pred sobom i svoje pjesme pretvaraju u zastrašujuće glasne eksplozije energije.
S obzirom da su hrvatsku metropolu posjetili u sklopu "best of" turneje, na dvosatnom koncertu našlo se mjesta za sve ključne trenutke njihove brutalne pjesmarice ("Du Hast", "Pussy", "Sonne").
Glazbeni vrhunac koncerta, kao i čitavog opusa grupe, ponovno je bila istinski briljantna "Amerika", dok u scenskom dijelu priče posebno vrijedi izdvojiti trenutak u kojem su klavijaturista Christiana Lorenza zapalili bacačem plamena.