Otrovna Kristina: Otrovna Kristina (LAA)
Off-projekt Nike Potočnjaka, alfe i omege zagrebačkih krautrock revivalista Seven That Spells, svoj debitantski album kao da je namijenio onima koji i u 2015. godini smatraju da je pojavom punka nestalo sve što je vrijedilo u rock'n'rollu.
Takvih u našim krajevima ima koliko hoćete, što potvrđuje i izniman interes koji još uvijek izazivaju koncerti Deep Purplea, Uriah Heepa ili Yu grupe, iako se najčešće radi o postavama koje s originalnim bendom dijele tek jednog ili dva člana.
Samim time, prvijenac Otrovne Kristine mogao bi privući znatno više publike od eksperimenata Seven That Spellsa, pogotovo jer je riječ o vrlo dobrom albumu koji već desetljećima nema pandana u hrvatskim okvirima.
Ono što Potočnjaka dijeli od sličnih inozemnih sastava poput Wolfmothera svakako je istovremeno odavanje počasti i parodiranje vremena u kojem su jugoslavenski rock pioniri prestali skidati Beatlese, Stonese i Shadowse te se počeli okretati psihodeličnim zvucima Hendrixa i progressive rock strujanjima Yes i ELP.
Srećom, Niko nas je odlučio poštedjeti, za spomenute glazbene pravce tako karakterističnih, solo dionica "epskog trajanja" i svoju listu uzora zadržati u okvirima Black Sabbatha i Led Zeppelina, uz malu dozu njihovih ovdašnjih sljedbenika tipa Smak ili Atomsko sklonište.
To u prijevodu znači da vas očekuje pravi vatromet tvrdih, masnih riffova, valjajući ritam i pomalo vrišteći vokal koji se tekstualno bavi "Demonima", "Vratima moći", "Trećim okom" i sličnom tematikom preuzetom iz B-produkcije filmova strave.
Stihovi su i daleko najslabiji dio čitave priče, ponajprije u singlu "Pita" i "Igram da zaboravim", gdje su uspjeli uništiti čak i vrlo obećavajuće melodije i riffove.
Usprkos tome, možemo zaključiti kako su svi koji i dalje na "bajkerijadama" zazivaju "Motore" i "Born To Be Wild" konačno dobili bend za sebe.
I to prilično dobar bend.
Ocjena: 7,5/10