Priopcenje prenosimo u cijelosti:
Protest tzv. "satorasa" u Savskoj 66 traje vec cetiri mjeseca. U javnosti se on nastoji prezentirati kao "prosvjed branitelja" s ne bas jasnim ciljevima. Medutim, dvije su tu stvari ipak jasne. Kao prvo, tu se ne radi o "prosvjedu branitelja" (gdje se impliciraju svi ratni veterani) – samo u Oluji je sudjelovalo i do 200.000 vojnika, a dosta je ratnih veterana bilo i na protuprosvjedu 21.2. Tvrditi da, u najboljem slucaju, njih par tisuca koji su procirkulirali kroz Savsku 66 predstavljaju sve ratne veterane nikako ne odgovara istini.
Iako je nedvojbeno da u Savskoj 66 ima i izmanipuliranih ljudi koji vjeruju da se bore za nesto dobro, potpuno je jasno da je citav protest politikantski motiviran i da je, pogotovo u najvisim esalonima, rijec o HDZ-ovim (i djelomicno bandicevskim) klijentelistickim strukturama. Tu se, dakle, ne radi ni o kakvom protestu svih ratnih veterana (od kojih su vecina normalni ljudi koji se takvim stvarima ne bave), nego uglavnom o maloj mrezi politikanata s realnim politickim i materijalnim interesima – javna je tajna da se u satorima vec dijele ministarske i doministarske pozicije, a ne treba ni sumnjati da neki, poput notornog HDZ-ovog zastitarskog tajkuna Josipa Klemma, racunaju i na druge unosne poslove s novom vlasti. No ako se odmaknemo od dnevne politike, analiza situacije postaje jos zlokobnija jer situacija u Savskoj 66 (ali i u prethodnim "cekicarskim" dogadajima u Vukovaru) itekako moze evoluirati u nesto jos opasnije i ekstremnije.
Dio ratnih veterana (ponajprije njihove korumpirane i proracunate glavesine, zajedno s onima koji skupljaju mrvice s njihovih stolova i vecim izmanipuliranim masama), izravno povezan s politickim opcijama koje su imale celnu ulogu u unistavanju i pljacki zemlje u zadnjih cetvrt stoljeca, skrece probleme s teske ekonomske i socijalne situacije u zemlji na laznu i smijesnu pricu o borbi protiv imaginarnih Jugoslavena, "neprijatelja drzave", "ljudi koji nikada nisu htjeli Hrvatsku" i sl.
Paravojni satelit HDZ-a
Proplamsaji protofasizma u svemu tome vec odavno nisu vise samo nagovjestaji, a ne treba posebno ni napominjati da fasizam cvjeta upravo u ekonomskim krizama. Borba protiv izmisljenih Jugoslavena (i svih drugih nepocudnih skupina) nije nista drugo doli skretanje pozornosti s pravih problema na druge teme. Umjesto da se borimo za prava radnika, protiv privatizacijskih tajkuna, za socijalnu pravdu i jednakost, za javno financirano i svima dostupno zdravstvo i obrazovanje, protiv lihvarskog zaduzivanja i kamatarenja budzasto prodanih banaka itd. – HDZ i "satorasi", kao njihov paravojni satelit, nas pokusavaju navesti na nepostojece neprijatelje i tako ocuvanje statusa quo i zadrzavanje postojecih materijalnih interesa i privilegija za privatizacijsko-tranzicijsku politicko-ekonomsku elitu i njihove klijentelisticke mreze, a sve to u presutnoj suradnji s SDP-om, koji, iako sam ne dijeli takvu nacionalisticku ideologiju, doticnu vise-manje tolerira i tako joj daje legitimitet, a osim toga je i sam itekako posvecen ocuvanju sistema „ko je jamio, jamio“ iako bez HDZ-ovog ekstremistickog „domoljubnog“ premaza.
Ono sto nam je u ovoj situaciji potrebno jest da odbacimo lazne neprijatelje (bili oni "Jugoslaveni", Srbi, Zidovi, Romi, homoseksualci, ljevicari ili netko deseti) i da se pocnemo boriti protiv pravog neprijatelja – ekonomskog sistema u kojem imamo 280 multimilijunasa, dok istodobno imamo oko 30% ljudi u riziku od siromastva ili socijalne iskljucenosti i koji nam ne nudi nikakvu sansu za razvoj. Pri tome je posebno bizarno da se "domoljubljem" hvastaju upravo oni koji su citavu zemlju opljackali i unistili i doveli je u sluganski polozaj u odnosu na Washington i Bruxelles.
Dvije nacije
Htjeli to neki priznati ili ne, u Hrvatskoj, kao i u svim drugim zemljama, postoje samo dvije "nacije" – manjinska "nacija" bogatih privatizacijskih pobjednika i kapitalisticko-politicke elite, koja zivi lagodnim zivotom i parazitira na citavom drustvu, i vecinska "nacija" eksploatiranog radnistva i svih ostalih potlacenih i osiromasenih. Dok to ne shvatimo, nece biti ni prilike za realne promjene"