"Da me je netko prije samo godinu dana uvjeravao da ću uz posao skladištara koji radim u Uljaniku najveći dio vremena provoditi baveći se pojmovima kao što su restrukturiranje, diversifikacija, multiplikativni faktor ili dubinska analiza, samo bih mu se nasmijao i rekao da baš i nije jako normalan", kaže Samir Hadžić, član Stožera za obranu brodogranje Uljanik.
U to neformalno tijelo radničkog otpora udružio se s trojicom kolega: Denijem Širolom, Markom Alvižem i Frankom Belasom nakon prvih prosvjeda koji su se dogodili početkom ove godine.
Njih četvorica iskoristili su društvene mreže kako bi stvorili novi komunikacijski kanal za iskazivanje radničkog nezadovoljstva. Na taj način dobili su široku platformu koja se koristila ili za iznošenje stavova ili samo kao ventil za ispuštanje nakupljene ljutnje i bijesa.
U trojcu Kapuralin - Svećarovski - Hadžić vrlo je izgledno da će upravo Hadžić biti taj koji će, kao i mnogo puta u posljednjih nekoliko mjeseci, biti spreman preuzeti lidersku poziciju i tako barema nakratko postati najmoćniji čovjek Uljanika.
"Nisam ovo očekivao, no muka čovjeka natjera na mnoge stvari. Jedine opcije u nastaloj situaciji bile su mi ostati pasivan i gledati kako sve oko mene propada i odlazi kvragu, ili se aktivirati i bar nekako pokušati sve spriječiti, tako da vam je jasno da izbora ustvari nisam ni imao", kaže Hadžić.
Stožer je od prvog dana bio u žestokoj opoziciji Upravi kompanije i odlukama koje je ona donosila. No Stožer je bio i kritičar načina na koji su se postojeći sindikati i njihovi lideri nosili sa situacijom koja je svakim danom sve više eskalirala. Zbog upornosti, dosljednosti, elokventnosti i nastupa s gardom običnog gradskog dečka rođenog u Amsterdamu, a odraslog u Šijani, koji je svojedobno čak radio i kao izbacivač u rovinjskom Monviju, privukao je pozornost medija i zadobio povjerenje radnika, ali i poštovanje uprave Uljanika, piše Glas Istre.