Na osnovi toga dobio je u lipnju 2004. i rješenje po kojem danas ima 19 lipa mirovine. Kaže da je u početku dobivao samo 13 lipa, dvije, tri godine.
Njegova je mirovina prvo porasla na 14 lipa, pa na 15, poslije na 17, a kada je dobio onu prvu od 19, već sljedećeg mjeseca su mu skinuli dvije lipe jer je, navodno, bilo preplaćeno.
65-godišnji Jesenović kaže da je prvo zaposlenje našao 1964. u osječkoj Gradnji, a poslije u kampanji šećerne repe u beljskoj Šećerani, Građevinskom servisu te Investiciji iz Darde, piše Novi list.
Na rad u Njemačku odlazi 1970., a u Baranji mu ostaju roditelji, koji su za vrijeme ratnih zbivanja morali napustiti kuću u kojoj je čuvao sve važnije dokumente. Tako je zauvijek izgubio mogućnost dokazivanja gdje je i što radio.
Nakon povratka iz Njemačke zatražio je od HZMO-a sravnjivanje staža, te pritom naveo datume svojega rada po sjećanju, jer nikakvih dokumenata nema.
Kasnije je dobio rješenje da mu se priznaje radni staž od 8. svibnja 1966. do 8. svibnja iste godine, što iznosi ništa godina, ništa mjeseci i jedan dan, a na pitanje zašto nije pronađeno i ostalo, odgovoreno mu je da će to naknadno riješiti.
No, kako ništa nije riješeno, Jesenović je krenuo u samostalno traženje 'izgubljenog' staža, iako to nije nimalo lako ni jednostavno, jer su poduzeća propadala, prodavana, ali i udruživana u veća, pa se slično događalo i s njihovim arhivama, piše Novi list.
Prethodni članci:
arti-201003080863006 arti-201003170641006 arti-201002230177006