Krajem rujna u zemljama središnje i istočne Europe zabilježena je povišena koncentracija radioaktivnog izotopa - rutenija 106, objavile su nadležne agencije. Povišena razina trajala je dva do tri tjedna, a suradnjom nadzornih tijela utvrđeno je da radijacija potječe sa područja južnog Urala.
"Srećom, izmjereni nivoi radioaktivnog izotopa u regiji su ispod vrijednosti koje predstavljaju opasnost, bilo za čovjeka, bilo za okoliš" ističe Saša Medaković, direktor Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske.
Pojašnjava kako to što je bio povišen samo rutenij 106, a ne i drugi radioaktivni izotopi poput cezija i joda, ukazuje da uzrok povišene radioaktivnosti nije nesreća na nekom nuklearnom reaktoru.
"Rutenij 106 je radioaktivni izotop koji se, prije svega, koristi u medicinske svrhe", dodaje Medaković, posebno u liječenju nekih vrsta malignih oboljenja oka. Pored toga, moguća upotreba ovog izotopa je kao izvor energije u satelitima i svemirskim letjelicama.
Rusi priznali da je dolazi od njih
Na odmorištu kod motela Plitvice održana je vježba u kojoj se simulirao scenarij nuklearne katastrofe u elektrane u Krškom. Sudjelovale su sve interventne službe.
Nakon što je ruska meteorološka agencija Roshidromet nedavno konačno priznala da je izuzetno visoka koncentracija rutenija 106 zabilježena u nekoliko područja Rusije, službena Moskva je objavila da se nikakav incident nije dogodio na njenim nuklearnim instalacijama.
Prema agenciji Roshidromet, najviša koncentracija je zabilježena u Argajašu, selu na jugu Urala, 30 kilometara od nuklearnog kompleksa Majak, pogođenog nuklearnom nesrećom 1957. Taj kompleks danas služi kao mjesto za skladištenje upotrijebljenog nuklearnog goriva. Koncentracije Ru-106 u Argajašu su bile 986 puta veće nego u mjesecima prije.
Dobra je vijest za stanovnike Hrvatske što nikad nije zabilježena koncentracija radioaktivnih izotopa koja bi bila opasna, čak ni nakon nesreće u japanskoj Fukushimi pa ni nakon havarije u Černobilu.
Osim toga, radioaktivni oblak i povišena radijacija nakon nuklearne nesreće u Černobilu 1986. doveo je do uvođenja određenih mjera predostrožnosti, poput zabrane određenih prehrambenih proizvoda tipa salate i slično.
"Tada su koncentracije radioaktivnih izotopa bile povišene do te mjere da se moralo nešto napraviti, ali nisu bile u količini koje bi izazvale posljedice po zdravlje. U ovom djelu Europe se nije mogla mjeriti posljedična veza između nesreće i određenih malignih oboljenja i smrti, kakve su viđeni u blizini Černobila", pojašnjava Medaković. Nakon te nesreće, dodaje, uvedeni su sustavi ranog upozoravanja na nuklearnu nesreću.
Nuklearne elektrane sigurne, ali...
Nesreća u Ukrajini je dovela do straha od nuklearnih elektrana i zahtjeva za njihovim zatvaranjem, što zbog brige o zračenju u nominalnom radu što zbog brige zbog nove katastrofe. Nuklearna nesreća u japanskoj Fukushimi, izazvana cunamijem 2011. te strahove dodatno je pojačala.
Alfred Vidić, stručnjak za upravljanje radioaktivnim otpadom Centra za zaštitu od zračenja Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine za Al Jazeeru pojašnjava da nuklearne elektrane pri redovnom radu emitiraju dozvoljenu količinu radioaktivnih tvari, ali i da se monitoringom ionizirajućeg zračenja i radioaktivnosti oko nuklearnih elektrana vrši kontrola kako ne bi ugrožavale ljude.
Nuklearne elektrane su sigurne za redovan rad, kao i za niz predviđenih vanrednih događaja, kaže ovaj stručnjak.
Međutim, nuklearne elektrane imaju i štetan nusprodukt rada, odnosno radioaktivni, nuklearni otpad.
Malo država ima takve kapacitete
To je posebna vrsta otpada koja zahtijeva složen tehničko-tehnološki proces obrade i skladištenja, a mali broj država posjeduje takve kapacitete, pojašnjava stručnjak Centra za zaštitu od zračenja.
Jedina nuklearna elektrana u ovom dijelu svijeta je NE Krško u Sloveniji, ali to ne znači da nema drugih vrsta opasnog otpada.
Vidić navodi da radioaktivni otpad koji ne dolazi iz nuklearki pretežno čine zatvoreni radioaktivni izvori, korišteni u zdravstvenim institucijama, industriji i istraživačkim laboratorijima.
