U svom velikom ovotjednom govoru, ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je da suspendira sudjelovanje svoje zemlje u Novom START ugovoru, jedinom preostalom velikom ruskom sporazumu o kontroli nuklearnog naoružanja sa SAD-om. Ruski predsjednik također je zaprijetio nastavkom testiranja nuklearnog oružja.
Izjave su to koje su još jednom izazvale uznemirenost u međunarodnoj zajednici, jer daju naslutiti da je Putini spreman iskoristiti svoj nuklearni arsenal, piše Foreign Affairs.
Otkako je Rusija napala Ukrajinu, na današnji dan prije točno godinu dana, ruski čelnici izdali su brojne eksplicitne nuklearne prijetnje Ukrajini i NATO-u. Putin je u travnju prošle godine obećao odgovoriti na vanjsku intervenciju u sukobu "brzom, munjevitom" odmazdom.
"Imamo sve alate za to", dodao je, "one kojima se nitko ne može pohvaliti."
Do sada, međutim, nije bilo značajnih ili vidljivih promjena u operativnoj spremnosti nuklearnog oružja ni u Rusiji ni u zapadnim zemljama.
Ključno u oblikovanju sukoba s Ukrajinom
Odluku Rusije da još ne upotrijebi nuklearno oružje neki promatrači vide kao dokaz da Putin to nikada neće učiniti. Međutim, ta bi procjena pretpostavljala da je Putin racionalan i da ne želi riskirati katastrofu.
Nažalost, nije jasno da je rusko zveckanje nuklearnim oružjem puko blefiranje. Štoviše, nuklearno oružje u ratu u Ukrajini nije značajno po tome što ga nema, već po tome kako oblikuje sukob.
Odvraćajući veću intervenciju NATO-a, ruski nuklearni arsenal pomogao je produžiti rat i otežati postizanje konvencionalnog rješenja sukoba. Sukob u Ukrajini bez sumnje je najopasniji nuklearni sukob od Kubanske raketne krize 1962. godine.
Kao što je prošla godina krvoprolića i prijetnji pokazala, nuklearno oružje ima razornu moć čak i ako ostaje zaključano u svojim silosima. Stoga je nužno da vlade pojačaju tabu protiv njegove uporabe.
Bi li došlo do invazije da nema nuklarnog oružja?
Putinove prijetnje uporabom nuklearnog oružja dale su rezultate: Zapad nije voljan izravno ući u rat ili čak dati Ukrajini oružje dugog dometa koje bi moglo prodrijeti daleko u Rusiju, iz straha da bi takva pomoć mogla izazvati apokaliptični nuklearni sukob.
Kao rezultat, rat će vjerojatno trajati dulje nego što bi trajao da je Zapad ušao u bitku, a dulji rat dovest će do još više mrtvih i daljnjeg razaranja.
Da nuklearno oružje nije u kalkulaciji, SAD i NATO bili bi u mogućnosti upotrijebiti konvencionalnu vatrenu moć učinkovitije u obrani Ukrajine kako bi zemlja brzo dobila rat. Putinove nuklearne bombe, međutim, neutraliziraju zapadnu konvencionalnu vojnu nadmoć.
Put u iscrpljivanje
Rusko nuklearno oružje vjerojatno je dalo "vjetar u leđa" Putinu da uopće izvrši invaziju. Međutim, pogrešno je procijenio relativnu snagu ruske vojske.
Ruski čelnici svjesni su inferiornosti svoje konvencionalne vojske u odnosu na zapadnu. Činjenica da su izdali toliko eksplicitnih nuklearnih prijetnji sugerira da su ruski nuklearni arsenal vidjeli kao način kompenzacije.
Istovremeno, nuklearno oružje u arsenalima nekoliko država članica NATO-a, vjerojatno je odvratilo Rusiju od širenja rata na zemlje NATO-a i, u tom smislu, pomoglo u sprječavanju širenja rata. Istovremeno, to je produžilo konvencionalni rat po veću cijenu za sve, posebno za Ukrajince.
Rat iscrpljivanja mogao bi potrajati, bez mogućnosti da ijedna strana zada konačan udarac. U takvom ratu, Rusija održava značajnu prednost nad Ukrajinom na temelju svoje puno veće populacije i veće vojske.
Puko zastrašivanje?
Neki zapadni analitičari sugeriraju da bi SAD i NATO trebali prozvati blef Kremlja - iskrenije podržati Ukrajince i istjerati ruske snage iz Ukrajine. Iako su ruski čelnici više puta upozoravali da slanje oružja Ukrajini znači eskalaciju, analitičari smatraju da Kremlj neće posegnuti za nuklearnim oružjem.
Neki pak smatraju da Putin neće upotrijebiti nuklearno oružje zato što ga nije upotrijebio u prvih godinu dana neugodnih vojnih poraza te kritiziraju američkog predsjednika Joea Bidena jer je odbio poslati naprednu vojnu opremu Ukrajini, ismijavajući istovremeno one koji strahuju da bi to dovelo do eskalacije sukoba.
"Najveća nuklearna prijetnja s kojom se suočavamo je ruska pobjeda", napisao je novinar Eric Schlosser u siječnju u The Atlanticu. Povjesničar Timothy Snyder, jedan od promatrača rata, odbacio je ruske prijetnje kao puko zastrašivanje Zapada. U veljači je pak otišao toliko daleko da se rugao ljudima zabrinutima zbog nuklearne eskalacije, napisavši da su rasprave o rizicima nuklearnog rata samo medijski "mamac za klikove" i "način da se okrivi stvarne žrtve".
Ali, neki promatrači Putina, poput spisateljice Mashe Gessen, manje su optimistični u pogledu Putinove racionalnosti. U izopačenom svjetonazoru ruskog predsjednika, tvrdi Gessen, uporaba nuklearnog oružja mogla bi se opravdati kao racionalan način djelovanja.
Recept za novu utrku u naoružavanju
Odluka Rusije da obustavi provedbu Novog START sporazuma - posljednjeg preostalog sporazuma koji ograničava dva najveća svjetska nuklearna arsenala - duboko je razočaravajući razvoj događaja koji povećava nuklearne opasnosti, jer znači da Rusija više neće sudjelovati u sustavu međusobnih inspekcija na licu mjesta i razmjeni informacija o nuklearnim zalihama svake strane.
Te razmjene informacija bile su ključna mjera za izgradnju povjerenja i predstavljale su jedan od posljednjih reguliranih kanala komunikacije između SAD-a i Rusije o njihovim nuklearnim arsenalima.
Rusko Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da će Rusija nastaviti poštivati ograničenja broja nuklearnih bojevih glava koje može rasporediti prema sporazumu (1550 raspoređenih strateških bojevih glava i 700 raspoređenih strateških vozila). Ali, ova obustava povećava vjerojatnost da, nakon što New START istekne 2026., neće biti zamijenjen.
Bez njega, po prvi put od 1972. neće biti ograničenja američkog i ruskog nuklearnog arsenala. To je recept za novu opasnu utrku u naoružanju.
Problem nejasne 'crvene linije'
Nema jednostavnog rješenja za okove u kojima su se zapadne vlade našle - to su geopolitičke posljedice svijeta s nuklearnim oružjem. Tijekom Hladnog rata, Zapad nije vojno odgovorio kada je Sovjetski Savez napao Mađarsku 1956. i Čehoslovačku 1968. Zapadni čelnici ostali su po strani zbog neprihvatljivog rizika od nuklearne eskalacije.
Za Ukrajinu je važno da dobije rat jer ruska agresija dovodi u pitanje temeljne međunarodne norme teritorijalne cjelovitosti država. Ali, ostaje nejasno kako izgleda ukrajinska pobjeda.
U svijetu bez nuklearnog oružja, vojna pobjeda činila bi se prilično jednostavnom: povratak cjelokupnog teritorija Ukrajine, uključujući Krim. U sjeni nuklearnog oružja, takva pobjeda možda nije moguća. Ostaje izazov kako spriječiti Rusiju da izvuče maksimalnu korist iz svojih nuklearnih prijetnji, a da se pritom izbjegne nuklearni rat?
Neki komentatori pohvaljuju Zapad zbog sporog, ali postojanog povećanja pomoći Ukrajini. Smatraju to pametnom strategijom postupnog jačanja vojne moći Ukrajine, na način koji nije otvorena provokacija. Primjerice, u siječnju je Zapad konačno odobrio slanje tenkova Ukrajini. Kijev je, međutim, odmah podigao svoje zahtjeve za zapadnim borbenim zrakoplovima.
Čini se da ni američki ni europski čelnici nemaju jasan osjećaj gdje je točno "crvena linija" u Ukrajini, ali to ne znači da si smiju dozvoliti naknadno utvrđivati tu granicu.
"Doći će opasan trenutak ako ruski vojni ili politički čelnici odluče da je izravan vojni sukob s NATO-om neizbježan", kazala je Kristin ven Bruusgaard, stručnjakinja za rusku nuklearnu doktrinu.
Opasnost od katastrofalnog nesporazuma
Isporuka više smrtonosnog oružja Ukrajini, nuđenje više obavještajnih podataka kako bi se pomoglo Ukrajincima da gađaju rusko osoblje i vojnu infrastrukturu, ili slanje vojnih savjetnika u Ukrajinu možda ne odražava nikakvu namjeru Zapada da napadne Rusiju.
Ali, kada su takve radnje popraćene pričama o povratku Krima, inzistiranju na "potpunoj pobjedi" Ukrajine ili čak "slabljenju Rusije", to kod ruskih čelnika potiče percepciju da neprijateljski Zapad nastoji uništiti njihovu zemlju.
Čak i da su ovi stavovi neutemeljeni, zapadni čelnici imaju moralnu obvezu ozbiljno shvatiti mogućnost da dođe do katastrofalnog nesporazuma.
SAD i Ukrajina mogu se u interesima preklapati, ali to nisu identični interesi. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij upravo radi upravo ono što se od njega očekuje: poziva Zapad da osigura više oružja. Američki predsjednik Joe Biden ima drugačije prioritete. Njegov je posao pobrinuti se da rat ne preraste u nuklearni sukob s Rusijom.
Nitko ne želi da ruska nuklearna ucjena uspije, kako iz moralnih tako i iz strateških razloga. Ali odgovorni zapadni čelnici još uvijek moraju ozbiljno odvagnuti vjerojatnost katastrofalnog događaja što znači da moraju postojati ograničenja zapadne pomoći Ukrajini.
Očuvanje nuklearnog tabua
Tijek rata također će oblikovati sudbinu temeljne međunarodne norme: tabu protiv uporabe nuklearnog oružja.
Ruske nuklearne prijetnje štetne su za nuklearni tabu jer sugeriraju da je upotreba oružja za masovno uništenje legitimna i vjerojatni dio rata. Istovremeno, tabu i dalje sputava Rusiju i NATO.
Odgovor svijeta na nuklearne prijetnje Rusije odigrao je ključnu ulogu u jačanju tabua. Svjetski čelnici sa svih kontinenata, uključujući ruske prijatelje u Kini i Indiji, jasno su Putinu dali do znanja da bi upotreba nuklearnog oružja bila neprihvatljiva. Ukoliko bi Rusija pokušala prekršiti taj tabu, to bi Kremlj nesumnjivo izoliralo od država koje ga podržavaju, tako i onih koje su neutralne.
Kada je Putin prijetio nuklearnim oružjem, Biden nije uzvratio istom retorikom. Američki dužnosnici obećali su, umjesto toga, konvencionalan vojni odgovor. Upravo je to pravi pristup održavanju tabua. Ako je cilj izolirati onoga koji krši norme, jednako je važno izbjeći kršenje tih normi.
Rizik je i dalje visok
Rizik da će Rusija upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini ostaje. "Ruska popularna kultura sada je obilježena razinom nuklearnog fanatizma koji se prije povezivao sa Sjevernom Korejom", napisao je Schlosser. "Ništa slično nije postojalo tijekom Hladnog rata."
Diktatori su možda relativno zaštićeniji od pritisaka javnosti nego što su to vođe demokracija, ali gdje god se odvijao, nuklearni fanatizam prijeti tabuu.
Nemoguće je reći hoće li veća potpora Zapada Ukrajini potaknuti ruski nuklearni odgovor. Nuklearni rizici u ovom su ratu visoki, budući da se NATO i dalje uključuje u obranu Ukrajine, dok se Rusija čini sve manje suzdržanom - kao što pokazuje Putinova najava o suspenziji ruskog sudjelovanja u Novom START-u.
Odvraćanje može propasti na više načina, bilo kroz namjerne radnje ili pogrešne procjene. Ruska uporaba nuklearnog oružja naširoko bi se smatrala neuspjehom američke politike. Čelnici SAD-a pomno će paziti da ne dođe do takvog ishoda.
U protekloj godini nastavljena je 77-godišnja tradicija neuporabe nuklearnog oružja. Zapadni čelnici moraju učiniti sve što mogu kako bi osigurali da se ovaj niz nastavi, čak i dok bjesni užasan rat u Ukrajini.
