"Kad muškarca 'opali' kriza srednjih godina, uglavnom kupi
bijesan automobil ili motor, a ja sam pokupila kufere te se iz
Pariza preselila u Zadar i prošli tjedan otvorila prvi francuski
bistro u gradu. Dobar početak 50-ih, je l' da?", rekla
je uz široki osmijeh simpatična Agnes
Negre, Parižanka hrvatskih korijena koja je stvarno
odlučila nakon pola života prodati sve što je imala u glavnom
gradu Francuske te s mužem Remijem, dvije
kćeri, Lison i Valentine, krenuti na put u
nepoznato . postati poduzetnica u Lijepoj našoj, piše
Zadarski.
Agnes je po majci Hrvatica, iz Novigrada pokraj Zadra, a po ocu,
Parižanka. Roditelji su joj se upoznali u Francuskoj kad je majka
otišla "samo na dva mjeseca naučiti jezik", da bi se na kraju
zaljubila i ostala. Dolazili su svake godine u majčin rodni kraj,
na more, u koje se Anges tako lako zaljubila. Kaže, uvijek bi joj
bilo muka kad bi završili praznici i kad bi se morala vratiti u
Pariz. Kao da je znala da će se jednog dana ovdje vratiti i
zauvijek ostati.
"U meni je stalno gorila želja za životom ovdje, u malom gradu pokraj mora. Ali, čovjek se tako lako prepusti nekim životnim navikama i upadne u komfor zonu iz koje je kasnije teško izići. Radila sam kao učiteljica u osnovnoj školi, školovala svoje cure, živjeli smo normalnim životom, urbanim i ubrzanim, kako i priliči metropolama, a prijelomni trenutak u kojem sam donijela odluku o preseljenju bio je teroristički napadi u koncertnoj dvorani Le Bataclan, 2015. godine. Mi smo inače česti posjetitelji koncerata, ali, eto, baš tu večer moje cure i ja nismo bile tamo. Shvatila sam da ne želim živjeti u strahu, strepiti hoće li mi se djeca vratiti kući živa. To je jednostavno postalo preživljavanje, nije bilo normalno", prepričava Agnes dok se s grčom u želucu prisjeća dana odlaska iz Pariza.
Ljubav prema kuhanju, na svoj 50. rođendan, pretvorila je u posao.
"Navikla sam u Parizu jesti u raznim restoranima, turskim, libanonskim, vijetnamskim, grčkim... Željela sam zapravo Zadru pružiti nešto novo, drugačije, nešto čega nema. Dašak francuske usred Poluotoka. Ovaj je grad baš po mjeri čovjeka, razvija se i zaslužuje imati bogatiju ponudu. Nadam se da sam ovim pokrenula trend, da će se još tko odvažiti otvoriti nešto što pomalo odskače od gradske ponude", ističe.
Dodaje kako je mali bistro, simpatičnog imena "Oh la la", uredila po svom guštu, cool i moderno, baš onako francuski. Ipak, nije bilo lako otvoriti lokal u Hrvatskoj.
"Da mi je netko rekao da će mi ovoliko vremena, živaca i novca trebati da otvorim jedan mali bistro, ne znam bih li ikad pokušavala. Došlo mi je doslovno da odustanem od svega i vratim se odakle sam došla! Još uz sve probleme, ja ne govorim baš najbolje hrvatski, a posebno se teško snalazim s tim službenim rječnikom, pa sam morala majku od 80 godina vući sa sobom da mi pomogne ispunjavati obrasce", prepričava samo mali dio svoje birokratske agonije koja je počela u veljači ove godine te se okončala tek nedavno, prije nekoliko dana kad je konačno otvorila vrata svog bistroa, piše Zadarski.
