Hoće li nekome na kraju stvarno prisjesti političko-diplomatsko, tj. nediplomatsko pripetavanje premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića oko ručka i večere znaju gosti RTL Direkta i ljudi koji su organizirali mnogo sličnih ručkova i večera, bivši ministri vanjskih poslova Vesna Pusić i Miro Kovač.
Pusić i Kovač su komentirali jesu li ikad u svojim diplomatskim i političkim karijerama doživjeli situaciju da se njihovi šefovi ne mogu dogovoriti tko će od njih nekog stranog državnika zvati na ručak, tko na večeru ili da jedan drugog ne zovu i da se svađaju pred stranim protokolima.
"Jesam, ali ne ovako dramatično kao ovdje i ovako baš u javnosti. Mislim da svatko tko je u diplomaciji, pogotovo na takvom mjestu ministra, se nađe u situaciji da netko hoće ili neće doći iz nekog razloga, u zadnji čas nešto zakuha i morate se snaći na licu mjesta i to pokušati zagladiti. Ovako dramatično ne, ne sjećam se da je tako ikad bilo", kazala je Pusić.
"To će se sve razriješiti, bit će i službeni ručak, bit će oni koji su pozvani. Sjećam se prije 13 godina kada je gospodin Bush dolazio u Hrvatsku nakon samita u Bukureštu bilo je pripetavanja između Mesića i Sanadera i gospodin Jakić je pisao o tome kao savjetnik Mesića, da je bila ideja da se ide u Indoneziju, da se uopće ne dočeka Busha pa mu je ovaj rekao da to ne radi. Ono što je bitno da na kraju dolazi do važnog posjeta, da će se kupiti avioni o kojima se nakon dugo pregovora, razmišljanja, 2011. je bila ideja da se kupe rabljeni njemački avioni, ali na sreću ih kupujemo i francuski su", kazao je Kovač.
Pusić je komentirala i ne bi li predsjednik trebao biti taj koji je domaćin drugom predsjedniku.
"Macron u prvom redu dolazi jer se Hrvatska odlučila za francuske avione. Za Francusku je ta investicija važna s obzirom na skandal koji je ispao s podmornicama koje je Francuska trebala prodati Australiji, pa je Amerika s Britanijom i Australijom sklopila drugi ugovor i ostala je Francuska na neki način kratkih rukava. To je bio zapravo jako veliki diplomatski skandal jer nitko Francuzima nije ni rekao. U tom svjetlu ova kupnja naša francuskih aviona ima još i veći značaj. Pitanje je što to znači za nas, za Macrona znači jako puno. Mislim da jedino ima smisla ako je to neki naš ozbiljni angažman u zajedničkoj europskoj obrambenoj politici i opremanju. Nakon cijelog iskustva s NATO-om za vrijeme Trumpa Europa je počela razmišljati o vlastitoj obrani i to ima smisla. U svakom slučaju, francuski predsjednik je čelnik izvršne vlasti, a hrvatski nije. Premijer je čelnik izvršne vlasti tako da može se argumentirati na jednu i drugu stranu", objasnila je Pusić.
Na pitanje je li ministar Banožić smio bez znanja predsjednika potpisati ulazak u neku posebnu Task force grupu koja okuplja samo zemlje koje imaju francuske Rafale, Kovač je kazao da će se to riješiti u razgovorima na relaciji Banski dvori i Pantovčak.
"S jedne strane radi se o prodaji francuske vojne opreme. Rafaeli su dobri avioni, imali su problema s plasmanom. Na kraju su uspjeli u Egipat plasirati 54, a u Grčku 24, Hrvatsku 12. Kad je riječ o Grčkoj i Hrvatskoj, Grčka je na jugu, Hrvatska na sjeveru i između te dvije zemlje je zapadni Balkan. To znači da Francuzi imaju utjecaj na trusno područje zapadnog Balkana koje treba stabilizirati i dugoročno europeizirati", kazao je Kovač.
Na pitanje imamo li mi koristi od kupovine francuskih aviona, Kovač smatra da imamo.
"Mi konačno dobivamo nove avione. Ovo je europska priča, Francuzi imaju jako kvalitetnu vojnu opremu i mi na taj način imamo mogućnosti pojačati položaj na području jugoistočne Europe i pretpostavljam da ćemo to uspjeti napraviti", tvrdi Kovač.
Pusić je komentirala je li bitno u regionalnim odnosima da imamo avione.
"Mislim da ne, ali imamo mali adut kod Francuza. Pitanje je što ćemo s tim napraviti, što je naš vanjskopolitički interes. Glavni kočničar u zadnje dvije godine, godinu i pol, napretka prema europskim integracijama zapadnog Balkana je Francuska i Macron. On je taj koji je de facto spriječio u onom trenutku kad je trebalo započeti pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Za nas je to važno da pomaknemo granicu EU na istok, da stabiliziramo neposredno susjedstvo, puno elemenata ima. Drugi naš interes je Schengen. Mi bi trebali iskoristiti taj politički adut koji smo skupo platili da s jedne strane strašno lobiramo kod Francuza i Macrona da otkoči početak pregovora s te dvije zemlje zapadnog Balkana i da se i politički postigne konsenzus da Hrvatska ulazi u Schengen. S ovim političkim kapitalom bi to mogli iskoristiti", kazala je Pusić.
Kovač je komentirao je li s odlaskom Merkel Francuska postaje središnja zemlja EU.
"Francuska i Njemačka su dvije najvažnije zemlje. Nijemaca ima više, imaju jaču ekonomiju, malo su ispred. Francuzi imaju sustav koji je centraliziran, lakše donose odluke, ali Schengen, sačekat ćemo njemačku novu Vladu, francuske predsjedničke izbore u travnju, u svibnju parlamentarne izbore. Trenutno je u Francuskoj glavna tema migracije. Sve stranke o tome govore, kad se slegnu emocije moći će se razgovarati o Schengenu. Bilo bi korektno i normalno da Hrvatska iduće godine krene u Schengen", kazao je Kovač.
Pusić i Kovač su komentirali i žilet žice na granicama Europe.
"Da je to neki dogovor, bili mi u Schengenu ili ne bili bi kao članica EU trebali primjenjivati. Da Europa luta što se tiče migrantske politike, treba voditi računa da su to migranti, ljudi koji traže bolji ekonomski život, ali i prave izbjeglice koje spašavaju živu glavu. U Poljskoj se ta izraz ne smije upotrebljavati jer to razvija simpatiju prema tim ljudima. Europa nema pravu politiku prema migracijama, a one neće stati sa svim klimatskim promjenama, političkim okruženjem u kojem Europa živi. Trebat će se smisliti nešto pametnije od žilet žice", kazala je Pusić.
"Što se tiče Hrvatske radimo odličan posao kada je riječ o vanjskoj zaštiti granice EU i svoje granice. Nije to lako, pod monitoringom smo ne samo stranih tijela nego i medija. Što se tiče Poljske, oni kažu da se radi o hibridnom ratu, da Lukašenko pod ingerencijom Moskve dovozi izbjeglice do poljske granice. Merkel je telefonirala s Lukašenkom. Sad su Nijemci spremni financirati pomoć da Poljaci podignu žicu. Gospođa Pusić je u pravu, potrebna je zajednička politika kada je riječ o migracijama. Ako će svatko raditi na svoj specifičan način neće biti sreće", zaključuje Kovač.
