Prosvjetni radnici štrajkaju već 34 dana, a roditelji učenika možda podržavaju štrajk, no istovremeno se čupaju za kosu jer žele da njihova djeca idu u školi. Nije poznato kada će nastava početi i hoće li na kraju sindikati obrazovanja i Vlada pronaći kompromis u pregovorima o plaći i statusu pa se postavlja pitanje kako to utječe na djecu. Na tu temu je Novi list razgovarao s Gordanom Kuterovac Jagodić, profesoricom psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
Psihologinja je objasnila kako će štrajk utjecati na djecu
"Djeca definitivno shvaćaju da je super bez škole, ali isto tako shvaćaju da bez škole ne postoji struktura dana, tjedna... Možda i nije loše da vide da im je škola davala neku strukturu u njihovom danu i životu. Sad se sve produžilo, bit će im naguranije učenje kad škola jednom krene. Djeci od prvog do četvrtog razreda teško je objasniti o čemu se radi, dok viši razredi to mogu razumjeti, isto kao i srednjoškolci. U puno lošijoj poziciji su djeca u školama koje djelomično rade, nego tamo gdje je cijela škola u štrajku. Oni imaju neodređeniju situaciju, neke predmete nemaju, neke imaju, zavide onima čija je škola u potpunom štrajku. A maturanti se opet brinu kako će završiti školu. Važan je tu i odnos prema štrajku i štrajkačima koji dolazi iz obitelji. Na stav same djece odrazit će se to kakve odnose njihov roditelj gaji prema školi, koliko mu je škola važna, koliko inače poštuje nastavnike...Neki roditelji djeci i sada daju nešto što bi mogli raditi, lektiru koju bi mogli pročitati...", rekla je psihologinja za Novi list.
'Trebat će im malo duže da se uhodaju'
Psihologinja kaže da će nakon štrajka djeci trebati malo duže da se uhodaju jer se nisu pošteno uhodali u učenje i nastavu kada je škola počela. Čini joj se da se prije štrajka nisu ušli u ritam, ali kao što se nakon praznika inače vrate u školu, tako će i sada, objašnjava psihologinja Kuterovac Jagodić. Smatra da će djeci trebati tjedan dana uhodavanja, no da će biti odmorniji i da će zbog toga pronaći druge i kretivnije načine za razumijevanje gradiva. Ujedno, psihologinja je sigurna da će se nastavnici potruditi da se to nekako nadoknadi.
02.12.2014., Bjelovar - Ulica Ljudevita Jonkea jedna je od najopasnijih ulica za pjesake na podrucju grada Bjelovara, a zabrinutost gradjana tim je veca jer njome ponajvise pjesace djeca, odnosno skolarci s obzirom da je jedna od ulica koja vodi prema I. Osnovnoj skoli. Problem je jer nema nogostupa, promet se odvija u oba smjera, a problem stvaraju i lokve od kise jer su ucenici osudjeni hodati kolnikom. Photo: Damir Spehar/PIXSELL
"Neki roditelji već sad govore da neće djecu dati na nastavu. Zato mi se čini da možda i nije najbolji način sada to nadoknađivati. Čini mi se najbezbolnijim produžiti školu u ljeto, kad su praznici najduži i velika većina roditelja ionako ima problem, osobito oni koji nemaju bake ili rođake, popunjavati djeci slobodno vrijeme, slati ih na kampove... Bio bi to nekako najbolji način, preraditi nastavne planove i produžiti školu pred kraj godine", komentirala je psihologinja negodovanje nekih roditelja zbog ideje nadoknade praznicima i subotama.
'Učiteljska struka nije moćna, nije preplaćena, ženska struka je uvijek društveno slabija'
Na pitanje Novog lista o tome da učenici podržavaju štrajk učitelja, dakle mehanizam otpora koji je njima zabranjen koristiti, psihologinja odgovara:
25.11.2019., Osijek - Na Trgu slobode, mirnim skupom pod nazivom ''Potpora obrazovanju'' u organizaciji Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim skolama mnogobrojni osjecki ucitelji dali su podrsku strajku u skolama. Photo: Dubravka Petric/PIXSELL
"To nije baš usporedivo, jer su učenici korisnici usluge. Radnici koji rade mogu štrajkati samo tako da uskrate ono što rade, radili oni u dućanu ili na carini. Nastavnici su godinama to izbjegavali misleći na djecu, čak su i sada štrajkali cirkularno da ne bude velikog gubitka. Nisu imali drugog izbora, jer blago štrajkanje i prosvjedi nisu dali nikakav odjek. Sada je to kulminiralo, to je rezultat dugotrajnih poteškoća u sustavu koji je primarno ženski. Ova priča ima i tu konotaciju, učiteljska struka nije moćna, nije preplaćena, ženska struka je uvijek društveno slabija. Sve se moglo riješiti da se našlo sluha i ljudskog razbora prije. Nastavnici žele biti cijenjeni ljudi, kad ih se ignorira, logično je da to stvara ljutnju."
Doživljaj štrajka kroz oči učenika
"Dječja su prava jako važna, dječja participacija u školama poželjna je i na njoj se sve više radi, da bi djeca mogla suodlučivati u različitim aspektima života. No i tu ima razlike među stavovima roditelja, neki od njih čak misle da djeca imaju previše prava. Imamo razne poglede. Na kraju, ovaj je štrajk pokazao da možda nije loše razmišljati o jesenskim praznicima koji djeci dobro dođu, da bi u školi trebalo više češćih praznika, a ne ljetni koji su hiperdugi i idu na uštrb ovog zimskog, jako 'nabijenog' rasporeda kad su svi ludi, ne samo djeca, nego i roditelji", govori psihologinja Kuterovac Jagodić.
Za kraj, stručnjakinja objašnjava da je tempo života roditelja koji imaju školsku djecu iznimno pod utjecajem škole pa je i sada, kada škole nema, on i dalje pod tim utjecajem. "Nedostaje ta karika, i u dobrom, i u lošem smislu", zaključila je.
