Nakon gotovo dvomjesečne stanke, u ponedjeljak se otvaraju vrtići i škole, ali u situaciji pandemije koronavirusa rad s djecom bit će sve samo ne uobičajen.
VEZANE VIJESTI
Niz epidemioloških mjera od dolaska do odlaska djece iz ustanova pratit će njihov boravak u vrtićima i školama, a sve to od ustanova zahtijeva intenzivnu pripremu za prihvat djece. Uz intenzivnu pripremu ustanova, povratak djece u škole i vrtiće proteklih je dana izazvao i velike polemike u javnosti, a u toj polemici do izražaja je došla epidemiološka mjera fizičke distance za koju mnogi tvrde da se teško ili nikako ne može provesti u radu s najmlađima.
Lahorka Jurčić, koordinatorica stručno-razvojne djelatnosti najveće riječke predškolske ustanove, Dječjeg vrtića Rijeka, koja skrbi o više od 2.000 djece, kaže da ako je cilj ostvariti fizičku distancu s djetetom, onda, po njoj, više ne možemo govoriti o odgojno-obrazovnom radu.
''Cilj je ranog i predškolskog odgoja cjeloviti razvoj djeteta kod kojega su njega, odgoj i obrazovanje neodvojivi i jednako važni. Dobar će odgojitelj osjetiti kada djetetu pristupiti, uzeti ga u krilo, zagrliti, dapače, ono što je djetetu od najveće važnosti je odgojitelj koji je osjetljiv i emocionalno na raspolaganju djetetu. To znači da djetetu pristupamo onoliko fizički blizu koliko djetetu treba, fizička distanca koju zauzimamo je oblik neverbalne komunikacije s djetetom koja je izuzetno važna za razvoj povjerenja, sigurnosti i osjećaja prihvaćenosti kod djeteta'', objasnila je u razgovoru za Novi list Jurčić.
''Za djecu rane dobi, način na koji se odvija njega je izuzetno važan, jer provoditi njegu djeteta ''što brže'', kako navode Upute HZJZ-a, bez kontakta očima i osmijeha, znači svesti dijete na objekt što ima izrazito štetne posljedice. Dapače, njega djeteta se mora provoditi smireno, bez žurbe, uvažavajući dijete, prateći njegov ritam, verbalizirajući radnje tijekom njege. Očito je da ćemo u praksi tražiti kompromise i načine kako zadovoljiti i aspekt higijenskih uvjeta i aspekt zaštite mentalnog zdravlja djeteta. Mislim da je svakom tko se bavi malom djecom jasno da niti jedan odgojitelj neće odbiti primiti u zagrljaj malo dijete koje je uplašeno, anksiozno i tužno i koje traži utjehu u fizičkoj blizini odrasle osobe. Ta će osoba povesti više brige oko higijene, primjerice češće tijekom rada oprati ruke i lice pa na taj način smanjiti mogućnost zaraze. Ne vidim drugog načina'', kaže Jurčić.
''Dijete je senzibilno na emocionalnu atmosferu koja ga okružuje,
osjetit će uznemirenost i strah osoba kojima vjeruje, odnosno
smirenost odrasle osobe koja je na raspolaganju djetetu, koja će
mu odgovoriti na pitanja i osjetiti promjene u ponašanju djeteta.
Uobičajen ritam dana, rutine i smjena poznatih aktivnosti umiruju
dijete i daju mu osjećaj sigurnosti. Izrazito je važno da dijete
vidi lice osobe koja za njega brine jer iz lica iščitava
osjećaje, naklonost, raspoloženje i još mnogo poruka koje sadrži
facijalna ekspresija. I ono najvažnije, djeca su sposobna i
razumna bića kojima se, ako je način primjeren i ako je prethodno
uspostavljeno povjerenje, može puno toga objasniti i s njima puno
toga dogovoriti'', objasnila je.
''Svaki postupak moguće na primjeren način opisati i zajedno s
djecom tražiti načine kako provesti neku zaštitnu mjeru, odnosno
dogovarati pravila. Ono što je u ovoj situaciji protivno
djetetovoj prirodi je sprečavanje djeteta da istražuje, da
upoznaje na sve moguće načine svijet oko sebe. U vrtiću se to
omogućava promišljenim odabirom materijala i pomnom organizacijom
prostora koja na dijete djeluje stimulativno i potiče ga da bude
aktivno. U razdoblju pred nama strogo se zabranjuju upravo ona
sredstva koja imaju veliki pedagoški potencijal, poput pijeska,
plodina, neoblikovanog i rastresitog materijala. Stoga roditelje
upućujemo da po mogućnosti djeci omoguće igru ovim materijalima
kod kuće. Ono što planiramo je, koliko god je to moguće, boraviti
vani, na zraku, u okruženju vrtića, što ima svoje prednosti'',
kazala je Jurčić.
I za same odgajatelje ovo je izvanredna situacija, kaže: ''Ovo
što se događa svima nam je prvi put i ne možemo se osloniti na
nečije prethodno iskustvo. Od nadležnih službi upute idu u smjeru
zabrana, a ne onoga što činiti umjesto toga. Diskusije koje su
odjeknule u medijima i koje kritiziraju donesene Upute uglavnom
objašnjavaju zašto Upute nisu dobre, ali nisam čula prijedlog na
koji način riješiti ovu situaciju. Ponovo je sve u rukama
praktičara koji će nalaziti svoja rješenja, oslanjati se na svoje
znanje, iskustvo i etički kompas svoje struke. Naši stručni
suradnici ubrzano pripremaju Preporuke za odgojno-obrazovni rad
od 11. svibnja ne bi li olakšali odgojiteljima ovu situaciju i
dali im okvir unutar kojega će tražiti vlastita rješenja. Očito
je da ćemo se morati osloniti, kao i mnogo puta do sada, ''na
vlastite snage''.''
