U Hrvatskoj živi gotovo 100 tisuća stranaca - čak 65 tisuća ljudi više nego prije samo 8 godina. Zašto su odabrali Lijepu Našu, čime se bave, što im smeta, a što ih oduševljava - RTL Danas svakog petka donosi vam njihove priče.
U prvom izdanju upoznat ćemo Codyja McClaina Browna koji je američki san zamijenio hrvatskim. Autor je dviju knjiga u kojima na humorističan način opisuje svoju prilagodbu, proučava fenomen propuha i kulturu ispijanja kave. Kako ovu zemlju doživljava simpatični Oklahomac, koji u Zagrebu živi već 10 godina - doznala je Ida Hamer.
"Čini se, Hrvati su prestravljeni povjetarcem. Točnije, bilo
kakvim povjetarcem u zatvorenom
prostoru. Povjetarac vani je relativno siguran, povjetarac u
zatvorenom prostoru je smrtonosan. To je jedna od najbizarnijih
stvari u Hrvatskoj, da".
Baš poput propuha, puno je toga bilo neobično Codyju Brownu kada
je rodnu Tulsu zamijenio Zagrebom.
"Propuh je potpuno nelogična pojava za američki mozak. Kad sam
tek došao, nisam to mogao shvatiti", rekao je Cody.
Ovdje se doselio zbog ljubavi - suprugu Silvanu,
Splićanku, upoznao je na fakultetu u svojoj Oklahomi. O Hrvatskoj
tada nije znao mnogo – štoviše, zamijenio ju je Rusijom.
"Zamišljao sam neku ratom razorenu, socijalističku rupu, a onda
sam ostao oduševljen i ugodno iznenađen".
Je li bilo teško preseliti se iz Amerike u
Hrvatsku?
"Na početku je bilo teško, jer su postojale mnoge razlike. Kad se
oženiš u hrvatsku obitelj i imaš posla s hrvatskom rodbinom i
punicama, onda se dogode razne stvari o kojima nisam imao pojma.
Sada mi je teže kada odem u Ameriku, sada sam ja osoba koja
govori – Propuh je, zatvorite prozor. Ne znam zašto", rekao
je.
Jedna od najvećih razlika je, kaže, u mentalitetu ljudi.
"Za mene, Amerika je jako usamljeno mjesto. Ovo je moje
susjedstvo, znam svačije lice, vidimo se, razgovaramo, dok u
Americi možda nikada ne bih razgovarao sa svojim
susjedima".
Spomenuli ste da se osjećate sigurno u
Hrvatskoj?
"Da, jer nemate tone oružja posvuda", rekao je.
Cody ima kćer s kojom vrijeme provodi u kvartovskim parkovima.
Predaje engleski na Fakultetu političkih znanosti.
Što Vam najviše nedostaje iz Amerike?
"Jeftina, etnički raznolika hrana. Meksička, indijska, sva ta
različita hrana koju su migranti donijeli sa sobom. To mi najviše
nedostaje", kaže.
Cijelo poglavlje u jednoj od svojih knjiga o Hrvatskoj posvetio
je kulturi ispIjanja kave.
Uz šalicu kave, napisao je, sastaju se prijatelji, traže se
usluge, ljudi se zapošljavaju, otpuštaju, upoznaju, vjenčaju i
razvode.
U Americi, kava je za ljude gorivo. Pijemo je da možemo raditi
više, brže ili dulje, a ideja o pijenju kave da bi se bolje
radilo, u Hrvatskoj čak ni ne postoji.
Hrvatski jezik opisuje kao težak.
"Malo razumijem i pričam, ne stalno na hrvatskom, ali često, i
učim", dodaje.
Unatoč jezičnim preprekama, Hrvatska je sada njegov
dom.
"Najlipše je misto na svitu. Čekaj, to je Split.
Ja ne želim, ne planiram se preseliti. Ja želim da moj grob bude
u Hrvatskoj", završava.
