U travnju u jednoj splitskoj školi učenik prvog razreda, od ranije poznat po nasilnom ponašanju, nanio je teške tjelesne ozljede prvašiću. Udario ga je tako da mu je pukao mišić na nozi koja je spašena zahvaljujući ažurnosti i trudu liječnika u bolnici. Škola, kako dokazuje nalaz inspekcije, o događaju nije izvijestila nadležna tijela.
Da stvar bude gora, majka dječaka koji je srećom uspio zadržati nogicu, tvrdi kako su dječaku koji joj je teško ozlijedio sina rekli tek da bude dobar te mu kupili čokoladicu,
S majkom sjedi na nastavi
Od početka ove godine, ozlijeđeni N.B. u školu ide u pratnji majke koja s njim sjedi i na nastavi. Majka sustavu više ne vjeruje, a da je njen strah, opravdan najbolje pokazuje to što je prisiljen i dalje sjediti u istom razredu kao i njegov zlostavljač. Njen sin nije jedina žrtva, tvrdi,. „Udara i drugu djecu. Ne samo mog sina. Ni njemu to nije bio prvi put da je ozlijeđen. Jednom mu je pukla arkada od udarca, jednom mu je razbio nos, bradu… Udarao je koga bi dohvatio“, rekla je za Slobodnu.
O zlostavljaču se doznalo samo jer su roditelji inzistirali. Bili su ogorčeni, tražili su intervenciju stručno-pedagoške službe, ali škola je sustavno sve zataškavala, problem nasilnog učenika nije shvaćala ozbiljno, čak ni kad je dječaku od siline udarca koji je primio od agresivnog dječaka pukao mišić uslijed čega je nastao izljev krvi, a noga počela opasno oticati. Djetetu je doslovce trebalo spašavati nogu. Sada je na fizikalnoj terapiji, a od početka tjedna i u školi. U međuvremenu baš ništa se nije promijenilo, iako su sve institucije u sustavu alarmirane.
Ravnateljica rekla da to nije njen problem
„Ministarstvu znanosti i obrazovanja obratila sam se prije njegove operacije, još 9. travnja, a ozljedu je zadobio 3. travnja. Učinila sam to jer sam shvatila da će u protivnom sve biti gurnuto pod tepih i ignorirano, sve dok neko novo dijete ne nastrada. Pisala sam Ministarstvu, otišla sam i u Policijsku postaju prijaviti slučaj, a 11. travnja sam se obratila i pučkoj pravobraniteljici. Ali, nitko mi nije odgovorio. Onda sam pošla k ravnateljici škole obavijestiti je da je moj sina na operaciji i da mu se stanje ozbiljno pogoršalo, i pitati je li nešto poduzela“, kaže dodajući da je na sve njene zahtjeve da se nasilniku izreče pedagoška mjera te se zaštiti njen sin i ostala djeca ravnateljica samo odgovarala kako je nemoćna i da to nije njen problem ni odgovornost. Zato se majka obratila izravno Ministarstvu koje je poslalo prosvjetnu inspekciju koja je utvrdila niz nepravilnosti u reakciji škole.
No i dalje, njen sin mora u razred sa svojim napadačem. „Moj sin je nakon operacije stalno plakao, nije mogao shvatiti zašto mu je to kolega iz razreda napravio. Opsjednut je s njim i patološki ga se boji. Za njega je škola izvor najvećih strahova. I zato sam odlučila sa svojim djetetom ići na nastavu dok sustav nešto ne poduzme i problem ne riješi, napominje majka i dodaje da čitav rared trpi zbog dječaka s poremećajem ponašanja koji nastavu pohađa po individualnom programu.
"Njemu je čak dopušteno da se slobodno kreće razredom za trajanja nastave, da je ometa, da pravi nered, onemogućava normalan rad“, kaže majka. Ne razumije zašto mu se to tolerira jer, to dijete, kaže, nema nikakvu dijagnozu, a ipak ima individualan program i zapravo radi i dalje što hoće.
Ministarstvo ponavlja kako ima nultu toleranicu na nasilje
Sve što roditelji ozlijeđenog dječaka traže je da se nasilnika premjesti u drugi razred, no škola se oglušila. Ministarstvo je reagiralo, no na ponovljeno pitanje odgovaraju tek priopćenjem u kojem ističu kako je poslana prosvjetna inspekcija, kako je nasilniku izrečena pedagoška mjera „zbog neprimjerenih oblika ponašanja prema drugim učenicima te da je isti učenik kontinuirano u tretmanu stručne službe Škole i Centra za socijalnu skrb“. Dodaju i kako nije točno da škola nije napravila ništa, nego da su utvrđene tek neke nepravilnosti u postupku, i zaključili su ponavljanom parolom o nultoj stopi tolerancije na nasilje.
„Ministarstvo ne tolerira i oštro osuđuje sve oblike nasilja, što potvrđuje i brza intervencija prosvjetne inspekcije u konkretnom slučaju, ali uz napomenu da je u ovom i u svim drugim slučajevima potrebno pružiti adekvatnu pomoć i žrtvi i počinitelju nasilja“, poručuju iz Ministarstva.
No za razliku od Ministarstva, ravnateljica nije osjećala potrebu pojasniti kako je moguće da nasilnik i njegova žrtva koja je zamalo u prvom razredu osnovne ostala bez noge i dalje sjede u istom razredu, niti na bilo koji način komentirati slučaj. „U ovom trenutku kuham večeru za svoju obitelj, imam troje djece i zbilja nemam volje ništa komentirati.", rekla je novinarima Slobodne.
