Danas, 20. studenog, obilježava se Međunarodni dan djeteta s ciljem boljeg razumijevanja, prihvaćanja i dobrobiti sve djece, a obilježavanjem ovog dana se želi senzibilizirati javno mnijenje i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.
Nažalost, ima previše djece kojoj su uskraćena osnovna životna prava, a na današnji dan posebno treba gledati na prava djece i adolescenata u najsiromašnijim područjima u svijetu.
- Ovo još nismo doživjeli! Ministrica će se pretvoriti u dijete i provesti ga u udomiteljskoj obitelji
Pod osnovna dječja prava podrazumijevaju se prava preživljavanja (hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard), razvojna prava (razvoj, odgoj i obrazovanje, obitelj, kultura, identitet), prava sudjelovanja te prava zaštite od zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice i prostitucije.
Kako Hrvatska stoji po tom pitanju?
Pitanje hrvatske demografije, odnosno niskih stopa nataliteta, već neko vrijeme naglašava koliko je situacija alarmantna. Izvanredno je stanje i po pitanju manjka pedijatara što znači da, čak i da se popravi demografska slika, djecu ne bi imao tko liječiti.
Tu je i dugotrajan put do posvojenja odnosno komplicirana procedura koje su najveće prepreke s kojima se susreću svi oni koji žele proširiti obitelj. Naime, samo u svibnju 2018. godine procjena je bila da 167 djece ima ispunjene pretpostavke za posvojenje, ali su iz Ministarstva tada kazali da su mnoga djeca s te liste teško posvojiva. S obzirom na to da se najčešće radi o djeci koja su pripadnici nacionalnih manjica ili imaju zdravstvene poteškoće, iz Ministarstva su najavili nove kriterije kod odabira potencijalnih posvojitelja.
Bešćutnost i indiferentni stavovi vladajućih neke su roditelje doveli do ruba živaca, ali i financijske egzistencije. Upravo zbog nedorečenih pravila i zakona, mnoga djeca nemaju osnovna životna prava unatoč tome što postoji najbolja volja skrbnika ili roditelja da djetetu priušte kvalitetan život.
Često smo pisali i o diskriminaciji koju brojna djeca doživljavaju, najčešće u ustanovama gdje bi trebala biti apsolutno zaštićena. Evo samo nekoliko nedavnih primjera:
1. Maja (4) u vrtiću ne postoji - zbog jednog propisa
Nedavno smo prenijeli priču o djevojčici Maji (4) koja živi u udomiteljskoj obitelji, a koja trpi diskriminaciju zbog propisa koji kaže da njeni udomitelji, a koji brinu o njoj otkad je imala šest mjeseci, ne mogu potpisati nijedan dokument vezan uz njene aktivnosti. Zbog toga ne može na ritmiku sa svojim vršnjacima, tete u vrtiću paze da nije u kadru kad fotografiraju djecu, na panoima nema njenih crteža, a na ormarićima nema njenog imena...
Još gore, time je ugroženo i djetetovo zdravlje jer udomitelji nemaju ovlaštenje potpisati ni dozvolu za bilo koji zdravstveni zahvat. Predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Marina Hoblaj istaknula je kako se udomitelji već dugo suočavaju s tim paradoksom zbog kojeg su djeca vrlo često izložena diskriminaciji.
2. Učiteljica psihofizički maltretirala petero učenika
Početkom listopada ove godine pisali smo o 47-godišnjoj učiteljici koja je tukla djecu u školi. Prijeti joj kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Radila je u osnovnoj školi na području Istarske županije, a tereti je se da je petero maloljetnika nanosila fizičku i emocionalnu bol za vrijeme održavanja nastave, u više navrata.
Na cijeli slučaj reagirala je ministrica Divjak koja je oštro osudila ponašanje učiteljice. Školi je ponudila psihološku pomoć za zlostavljanu djecu, no pitanje je koliko će već učinjena šteta uspjeti biti sanirana.
Ono zastrašujuće je da se za ovaj slučaj znalo već neko vrijeme te je sigurno bilo onih koji su zataškavali taj slučaj, kazao nam je predsjednik školskog sindikata Preporod, Željko Stipić. Kako neslužbeno doznajemo učiteljica je tukla učenike u školi u Medulinu i ovo nije prvi put da su učitelji baš iz te škole prijavljeni zbog fizičkog zlostavljanja djece.
3. Svjedočanstva djece koja zbog tromog sustava ne mogu započeti svoje školovanje
Nedavno smo ukazali na porazne brojke. Naime, prošle godine je Ured pravobraniteljice za djecu zaprimio čak 90 prijava pojedinačnih povreda prava djece s teškoćama u razvoju na odgoj i obrazovanje.
"Elena je danas ostala sama. U dvorani njezine osnovne škole. U novoj odjeći s novom torbom. U nevjerici, panici i suzama…", napisala je Ana Vujnović, Elenina majka. To su riječi koje dignule cijelu Hrvatsku na noge. Elenina majka ukazala je na manjkav sustav, a upravo zbog njene objave, Elena je već idući dan bila u školskim klupama.
Njena priča pokrenula je lavinu ostalih ispovijesti. Da rješenja stižu prekasno, složila se i sama pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević koja je kazala da smo samo u ovoj godini imali pet prijava koje su se odnosile na to da djeca prije upisa nisu dobila Rješenja o školovanju.
"To je svakako nedopustivo i ono što je preporuka ovog Ureda je da takva rješenja budu donesena najkasnije do početka kolovoza", izjavila je Pirnat Dragičević.
No, za cijelu situaciju ne možemo kriviti samo škole jer nerijetko tamo nema dovoljno ljudi koji se mogu, ali i znaju baviti djecom s poteškoćama u razvoju. "Država je odgovorna i država mora omogućiti, kao što i svakoj djeci omogućava, tako i djeci s teškoćama, njihov odgoj i obrazovanje, njihovo uključivanje i inkluziju u svakodnevni život", rekla je Helenca Pirnat Dragičević.
Stručnjaci otkrili tko sve češće zlostavlja djecu
Krajem svibnja u Dubrovniku je predstavljena kampanja protiv nasilja nad djecom "Nisi sam, ima nas još" koja je službeno krenula 1. lipnja. Stručnjaci su se složili - sazrelo je vrijeme da djeca postanu subjekt u društvu, da ih se pita o temama koje ih se tiče i da se njihovi stavovi uzmu u obzir.
"Ova kampanja govori o tome kako djecu treba potaknuti da izađu iz sjene i da priznaju kako trpe nasilje te da se obrate roditeljima i nadležnim institucijama jer nisu sama. Nasilje nad djecom u obitelji uglavnom stagnira, dok vršnjačko nasilje eskalira u društvu, a ured pravobraniteljice na godišnjoj razini dobije oko 1.500 prijava nasilja nad djecom", istaknuo je Denis Pavela, predsjednik udruge Sigurnost u prometu Dubrovnik.
Naglasio je važnost pružanja pomoći kako djeci žrtvama nasilja, tako i djeci koja su nasilnici.
"Ponekad se mladi poistovjete s junacima kreiranima u virtualnom svijetu igrica i filmova pa misle kako su snažniji kad rade nasilje nad slabijima od sebe. Djeci koja se nasilno ponašaju treba pomoći jer ona, kad odrastu, često postanu psihopati i sociopati. Dijete izloženo nasilju se povlači u sebe, a društvo mora ponuditi jasne mehanizme pomoću kojih će mu omogućiti da prijavi nasilje i da dobije svu potrebnu pomoć. Nasilne osobe su vrlo nesretne osobe", izjavio je dr. Mario Wokaunn, izaslanik Ministarstva zdravlja.
Kada se već spominje utjecaj tehnologije i sigurnost djece, valja ukazati na činjenicu da je cyber kriminal već dugo prisutan u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a nažalost, kreće od nezainteresiranosti roditelja ili skrbnika pa do nevjerojatne stagnacije po pitanju educiranja građana o toj tematici.
Na današnji dan UNICEF je pozvao tvrtke i institucije u Hrvatskoj da otvore svoja vrata djeci i njihovu sudjelovanju u odlukama koje na njih utječu. Slične aktivnosti odvijat će se i širom svijeta, u 130 zemalja u kojima će djeca na jedan dan dobiti glavnu riječ.
