Već letimičnim pogledom na popis nominiranih stječemo dojam da je 2012. bila jedna od glazbeno najsušnijih godina u povijesti, iako smo zanimljiva izdanja dobivali gotovo svaki tjedan. Organizatori i glasačko tijelo Porina, međutim, kao da nije svjesno u kojem vremenu živimo te u potpunosti zanemaruje sve albume objavljene za male, nezavisne etikete ili samoizdate putem interneta. Samim time, osobenjaci poput slavonskih hip-hop zafrkanata Krankšvestera ili čitava vojska talentiranih kantautorica (Sara Renar, Irena Žilić) nikad neće ući u ovo „društvo odabranih“ iako u njihovoj glazbi često uživa mnogo širi krug slušatelja od onih koje možemo pronaći na nastupima nominiranih u, primjerice, kategoriji debitanta godine. Upravo ta kategorija predstavlja i najveću nebulozu ovogodišnjih nominacija jer će se za nagradu boriti potpuno marginalna skupina Radio Aktiv te dvoje izvođača s gotovo dva desetljeća staža (Mario Huljev, Ana Rucner). U redu, oboje su nedavno objavili prve solo albume, no to toj bi logici debitantom godine mogli proglasiti i Jasenka Houru kada bi, kojim slučajem, nakratko zaledio Prljavce i krenuo snimiti samostalnu ploču.
(Foto: PIXSELL)
Sljedeći „biseri“ svakako su kategorije u koje nadležni istinski nemaju pojma što točno spada. Tako će se za najbolji alternativni album boriti Mayales, Svadbas i Boa, tri benda koji bi u bilo kojem drugom kutku svijeta bili smatrani klasičnim popom. Što se rokera tiče, za titulu pobjednika borit će se „Kalibalkanska“ Gustafa (kao stvorena za prethodnu kategoriju), „Možda dogodine“ Prljavog kazališta i Urbanov„Kundera“ koji čak i nije album, već običan EP. Također, prava je šteta što nema nikog tko bi Porinovcima objasnio što je zapravo klupska glazba jer hip-hop Ede Maajke, ska-reggae Postolar Trippera i funky pop Mangroovea ne samo da nemaju ništa zajedničko, već im se ni u najluđim snovima ne može tako etiketirati. Promaklo im je i da je „Piano“ Nole kompilacija hitova, što ga stavlja u bitno bolji položaj od ostalih pretendenata za pop izdanje 2012.
Kada, pak, pogledamo predvodnike liste nominiranih (Tony Cetinski, Nikša Bratoš, Massimo, Neno Belan) sasvim je lako pomisliti da je netko greškom izvukao i objavio popis iz 1998. ili 2004., a čak ni konačna afirmacija Pavela i Mayalesa teško može isprati gorak okus koji u ustima ostavlja sve dosad navedeno u ovom tekstu. Dojam bi popravila pobjeda „Zbog tebe“ u kategoriji pjesme, odnosno proglašenje Mayalesove „dvojke“ za najbolji album, no iskreno sumnjam da se tako nešto može dogoditi.
